T. NičotaKovačević kao da ne razumije Dinamo. Roy Keane mu je sve objasnio...
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 5min | pet. 20.02.26. | 08:45
Možeš izgubiti utakmicu, možeš upasti i u krizu i gubiti jednu za drugom. Možeš izgubiti i čitavu sezonu, ali nikad ne smiješ izgubiti pobjednički mentalitet i ugled. A Dinamu se u Europi događa upravo to
"Oni su duplo skuplja momčad od nas" Tom je rečenicom Mario Kovačević započeo najavu utakmice protiv Genka, da bi koju minutu kasnije dodao:
"Ali, padali su ovdje i veći od Genka!"
A onda, otprilike 24 sata kasnije, njegova je momčad na terenu već u 20. minuti zaostajala 0-2, izgledala nemoćno! Dobro, nešto kasnije malo se uzdignula, smanjila zaostatak i, kao, pokušala izjednačiti, ali onda primila i treći i, praktički, ispala već u prvoj utakmici. Zapravo, u 20 minuta prve utakmice. Nekad bismo rekli da je Dinamo u Europi ispadao već na Bregani, sad je ispao još u tunelu!
I, ne znamo je li lošija bila Dinamova izvedba, to jelo koje je izmiješao Mario Kovačević, ili kasnije njegove recenzije kako nas okus vara i da smo, zapravo, uživali u gastronomskom čudu.
"Nije sve crno, bilo je dobrih stvari. U drugom poluvremenu smo dominirali... Boli me što smo opet primili gol iz prvog prekida... Nismo zapucali na gol u nastavku, ali smo bili bolji, no nismo došli u situaciju za priliku..."
Kako može Bodo, Zrinjski, Noah...
Otprilike, eto, nije bilo sreće, unatoč silnoj dominaciji, utakmica je otišla na stranu protivnika. Ljudi su skuplji na Transfermarktu, nije to slučajno. Nevjerojatno je kojom lakoćom Mario Kovačević pronalazi alibije za Dinamove europske poraze ove sezone. A bilo ih je pet u devet utakmica. Svaki je bio s dva li više razlike, u četiri od njih pet Dinamo je primio tri i više pogodaka, u gotovo svakoj utakmici sve je bilo riješeno i prije poluvremena. Celta (0-3), Lille (4-0), Betis (1-3), Midtjylland (2-0) i sad Genk (1-3). To su momčadi, koje su Dinamu očitale lekciju, koje su, nekad i s pola snage došle do trijumfa, ostavljajući Marija Kovačevića samog sa svojim alibijima. Jednom su to 'slučajne greške', drugi put 'dominacija na terenu, ali bez prave završnice', treći put 'to je realnost, jer to su klubovi iz liga Petice', četvrti put 'nama je najvažniji HNL'... I u zaključku, uvijek istom, 'to je proces, za koji je potrebno vrijeme.' U istom tom periodu 'nekakav' Bodo/Glimt ruši Manchester City i Inter bez pardona, ne razmišljajući o Transfermarktu, Zrinjski uspijeva remizirati s Crystal Palaceom ne osvrćući se što su s druge strane dečki iz lige Petice, armenski Noah i trener Sandro Perković ne mareći za nogometnu realnost pobijedili su AZ Alkmaar. Pa, ako baš moramo, iako bismo voljeli da ne moramo, Crvena zvezda, trenutno najveći Dinamov konkurent za euro-koeficijent već je dvaput ove sezone pobijedila Lille. Ovaj put tamo, u Francuskoj, ne razmišljajući da je normalno gubiti 3-0 do poluvremena, jer je suparnik moćniji, brži, jači... I skuplji, naravno! Niti je trener Genka, koji je na klupu sjeo oko Božića, dakle, pola godine nakon Kovačevića, pričao o procesu, o vremenu koje mu je potrebno da posloži momčad. Ne, čovjek u mjesec dana preporodio Genk i od njega napravio družinu, koja je na kišnom Maksimiru odigrala, uglavnom, koliko joj je potrebno.
Mario Kovačević kao da još uvijek ne razumije Dinamo. I njegove ambicije. Ne shvaća da, kad izgovara rečenicu: 'padali su ovdje i veći od Genka', priča o povijesti. Bližoj ili daljoj. O skupim lekcijama, bolnim, nekad i sramotnim porazima, ali i velikim pobjedama, koje su Dinamo i njegove navijače naviknuli na nešto drugo. Na štošta drugo osim na to da je pristojno na ovakav način izgubiti pet utakmica u Europi i to smatrati normalnim. Jer, svi su bolji, skuplji. Po TM-u! Kovačević, očito, još nije shvatio da Dinamo nije klub, u kojemu nakon gol razlike 2-15 u tih pet utakmica ne može pričati o 'dominaciji', o tome da je 'bilo bolje nego u ranijim utakmicama', da ne može odgovarati da je 'glupo pitanje o tome zašto Dominguez toliko griješi'. I slično. Ne, Dinamo je godinama, desetljećima stvarao europski ugled, dostizao razinu na kojoj nakon ovakvog ili ovakvih poraza treba doći i reći:
"Ovo je slabo za Dinamo, mi si ne smijemo dopustiti pet takvih poraza! Ja sam kriv, nešto smo napravili loše, neobjašnjivo je da stalno primamo iste golove, slabo je za razinu Dinama da ovakve utakmice gubimo nakon prvih pola sata. Isprike navijačima, koji su nas odlično bodrili po ovoj kiši i vjerovali u nas. Razočarali smo ih, Dinamo mora biti bolji, nego što je ove sezone u Europi."
Respekt prema Genku? U Maksimiru?
To bi bilo - normalno. I takvo što bi se očekivalo. Jer, nije sramota izgubiti utakmicu. Možeš izgubiti i više njih u nizu, možeš upasti u rezultatsku krizu, možeš, ma ima toga u sportu, događalo se i jačima od Dinama. I skupljima, naravno. Možeš, k vragu, izgubiti i čitavu sezonu, nekad se tako poklopi. Ali, ne smiješ izgubiti pobjednički mentalitet, pobjednički gard, europski ugled koji si dugo gradio. Ne možeš, odjednom ponovno, pričati o dominaciji, o procesu, Transfermarktu, novoj momčadi, nevjerojatno istim golovima i sve to smatrati normalnim, očekivanim. Ne možeš si dopustiti da suparnički trener, ne Barcelone, Reala ili Bayerna, već Genka na kraju utakmice mirno zaključi:
"Dinamo nas je jako respektirao". Ej, u tom Maksimiru, u kojemu su padali veći i jači, Dinamo respektira Genk? Sve je rečeno i to, zapravo, govori sve o Dinamu. Ili, sve je to nedavno sjajno objasnio Roy Keane. Kad je Benjamin Šeško zabio gol West Hamu za 1-1 u sudačkoj nadoknadi, a onda sa suigračima ludo proslavio gol, euforično kao da je finale Lige prvaka 'ludi' Irac snebivao se nad tom slikom:
"Što je ovo? Tako slaviti gol za 1-1 u sudačkoj nadoknadi protiv West Hama? Pa to je United, to bi trebalo biti normalno, Šeško je napadač, to mu je posao. United je postao poput Ryanaira. Očekuješ da će let kasniti dva sata, a ako stigne na vrijeme, onda svi plješću i smiju se", slikovito je to prikazao legendarni Keane. A kao da je na tom putu i Dinamo, kad ima loptu u posjedu (makar i bez udarca u gol) onda je to dobro, kad uspije složiti dva dodavanja ili napravi dva faula protiv momčadi sa sredine ljestvice (naj)jačih liga, onda je to realnost, a kad zabije i poneki gol, onda treba i zapljeskati!?
Momčad ne sastavlja TM, nego trener
Tako, očito, razmišlja Kovačević, a to je krivo. Pa, ako ta momčad ima gol-razliku 2-15, onda nešto ne valja. Pogotovo u klubu kao što je Dinamo i u kojemu takav stav, pristup, takvi porazi ne smiju biti normalni i puka realnost. Nije svejedno izgubiti 1-0 ili 4-0, nije isto izgubiti tri ili pet utakmica, nije isto izgubiti uz pet promašenih zicera ili bez udarca na gol. I to je ono što Kovačević mora shvatiti! Momčad ne sastavlja TM, nego trener. A nitko nas ne može uvjeriti da ovi igrači, koje sad Kovačević ima u svlačionici, bez obzira na vrijednost na TM-u, ne mogu bolje od ovoga! I da za Dinamo takvi porazi, takvi europski 'debakli smiju biti realnost!
