REUTERS/Craig Brough
REUTERS/Craig Brough

Kevin De Bruyne, rođeni pobjednik

Vrijeme Čitanja: 5min | čet. 12.05.22. | 15:49

Belgijac još čeka na svoj klempavi pehar, a Haaland bi mogao biti posljednji komadić slagalice

Piše: Petar Zobec

Jedan detalj s utakmice Manchester Cityja i Wolverhamptona, u kojoj je po prvi puta u karijeri zabio četiri gola, dovoljno govori o kvaliteti Kevina De Bruynea. Briljantni belgijski veznjak je, naime, prva tri pogotka pogotka zabio ljevicom. Posebno impresivan bio je njegov treći pogodak kada je snažnim i preciznim projektilom svladao vratara domaćeg sastava Josea Saa.

No, nije Belgijac poseban samo po tome što se s obzirom na poziciju koju igra može pohvaliti zavidnom golgeterskom statistikom. On je jedan od onih igrača koji sve oko sebe želi učiniti boljima. Često se na utakmicama može vidjeti kako De Bruyne, onako zajapuren i crven u licu, zaurla na svoje suigrače.

Karakteristika je to koja ga prati od najmlađih dana. Kada se na jesen 2008. pripremao za svoj prvi trening sa seniorima Genka, malotko je obraćao pažnju na bljedunjavog 'gingera' u kutu svlačionice. A jednom kada je kročio na travnjak, bilo ga je teško ignorirati.

„Hajde, moramo bolje! Morate više trčati. Morate se pomaknuti u slobodan prostor. Molim vas, moramo bolje od ovoga“, prao je svoje suigrače taj neuhranjeni 17-godišnjak i prije nego je zabilježio debitantske minute. S obzirom da su igrali pet na pet na treningu koji nije bio po ničemu osobito važan, njegovi suigrači nisu mogli vjerovati da ih je taj crvenokosi klinac na prvom treningu počeo grditi.

„Njemu to nije bilo bitno. Oduvijek je težio perfekcionizmu. I nije mu bilo bitno na koga se morao derati, ako taj nije bio na jednakom nivou kao i on“, prisjeća se bivši kapetan Genka David Hubert.

„Malo je reći da smo bili šokirani jer se taj klinac dere na sve nas i govori nam kako ne igramo dobro. Ali znate što? Zapravo je na taj način zaradio naše poštovanje. I bio je u pravu, divili smo mu se na samopouzdanju, na tome da je tražio da budemo bolji. Nekako smo se interno dogovorili da ne smijemo iznevjeriti tog mladića“.

Ono što Hubert nije spomenuo jest i to da su on i suigrači osjetili da je De Bruyne klasa. Svi koji su ikada sudjelovali na nekom nogometnom haklu, će to potvrditi - španeri odmah isplivaju. A De Bruyne je već tada na nogomet gledao malo drugačije od ostalih.

„Kevin nije samo pričao. On je i isporučivao na terenu. Ubrzo smo svi shvatili o čemu se radi. Kompletan paket“, dodaje Hubert.

Prije nego je Kevin stigao u Genk, tek su dva trofeja nacionalnog prvenstva punila vitrine Cegeke Arene. U svojoj drugoj sezoni De Bruyne je već postao fokalna točka kluba i u toj sezoni je Genk osigurao i svoj treći naslov prvaka. Bilo je to 2011. godine, kada junak naše priče još nije navršio niti 20 godina.

Nogometno tržište je svoj interes preselilo na istok Belgije. Najbrži je u utrci za talentiranim veznjakom bio Chelsea, što će kasnije u svojoj autobiografiji zgodnog naziva „Keep It Simple“, De Bruyne opisati „kao jedini put da nije slušao svoj osjećaj u želucu“. Jer je, gledajući iz ove perspektive, pogriješio.

Nakon potpisa je poslan na posudbu u Werder gdje zabilježio deset golova u 33 utakmice i zaradio nagradu za najboljeg mladog igrača Bundeslige. Imao je tada na stolu ponudu Kloppove dortmundske Borussije, ali se odlučio za preseljenje na londonsku adresu. Uvjerio ga je u to tadašnji trener Plavaca Jose Mourinho. Nakon što mu je obećana puna minutaža, De Bruyne je ubrzo pao u nemilost karizmatičnog Portugalca. Nije to bila jedina kriva procjena u Joseovoj karijeri, ali zasigurno jedna od pamtljivijih. Selio se Kevin s tribine na klupu, samopouzdanje je iščeznulo i postao je svjestan da mora reanimirati svoju karijeru. Na vrata Stamford Bridgea pokucao je Wolfsburg, klub „po preporuci liječnika“.

De Bruyne je sezonu završio s deset golova i 21 asistencijom, a kolege su ga izglasali za najboljeg igrača Bundeslige.

„U Chelseaju je bio u kavezu, a u Wolfsburgu je postao slobodan“, prisjetio se Miroslav Klose.

„Jednog dana mi je rekao da je dobio ponudu Manchester Cityja, i pitao me što mislim o tome. Rekao sam mu da bih ja plivao do tamo. Nije to bilo nikakvo iznenađenje, vrlo brzo je postalo očito da se neće dugo zadržati u klubu“, dodao je Klose.

U ljeto 2015., City je na račun Wolfsburga uplatio 65 milijuna eura i Belgijac se ponovno vratio na Otok. Ovog puta s namjerom da utiša kritičare. Već nakon prvih nekoliko tjedana De Bruyne je postao omiljeni igrač svog trenera – Pepa Gurdiole.

„Messi sjedi za svojim stolom. Ali na stolu odmah do njega, tamo može sjediti Kevin“, rekao je Guardiola.

Ta ljubav traje i dalje. De Bruyne ima maksimalnu slobodu u igri, utakmica protiv Wolverhamtpona je pokazala do koje mjere je izbrusio svoje nogometne vještine. No s obzirom na svoj karakter, Kevin nije zadovoljan.

Nakon šokantnog poraza od madridskog Reala, mnogi su sažalijevali Gurdiolu. Znana je stvar da je Pepova najveća opsesija postala osvajanje Lige prvaka. Ali najgore se u Cityjevoj svlačionici osjećao De Bruyne. Rođeni pobjednik se još nije popeo na europski tron i to ga zasigurno peče. Iako već godinama slovi za ponajboljeg veznjaka svijeta, u izboru za Zlatnu loptu se nije još našao u najužem izboru. Za to mu, svjestan je i sam, nedostaje veliki trofej, čitaj Liga prvaka sa Cityjem ili naslov s Belgijom.

Je li Erling Haaland dio slagalice koji je nedostajao De Bruyneu da se domogne toliko željenog trofeja – saznat ćemo već iduće sezone.


Tagovi

Premier ligaManchester CityKevin De BruynePep Guardiola

Ostale Vijesti