Kad su Ježići spašavali jedan drugoga, a Germa uzela primat u malom nogometu!

Bio je to vikend za sportske fanatike, onaj koji u metropoli ne viđaš često. Dok se iz Samobora prema Zagrebu kotrljala kolona biciklista u sklopu CRO Racea – neki hrabri, neki pomalo izgubljeni kao da su zalutali s Toura – u susjednoj županiji europski relijaši trošili su gume na četiri brzinca. Dinamo je imao gradski derbi s Lokomotivom, što uvijek znači i dodatnu dozu dramatike, Rijeka je gostovala u Turopolju, a kiša je nudila onu klasičnu jesensku opciju – kauč, dekica i daljinski u ruci. Još ako je zakonita otišla kod mame, sreći i veselju nije bilo kraja. Serie A, Premier liga, Laliga i stari dobri HNL te prazan raspored do večeri.

Ali nas je put odveo prema Radničkoj cesti, jer ponekad jesenska i kišna nedjelja ima i bolje planove od kauča. Svoj začin cijelom tom sportskom spektaklu u Zagrebu dodala je Germania sa svojim Germania kupom u Agram Clubu. Lani su postavili ljestvicu organizacije jako visoko, ove godine – nadmašili sami sebe. Malonogometne družine stigle sa svih strana Hrvatske, razigravale su tijekom ljeta za pozivnice za veliko finale u Agramu. I ozbiljne nagrade uz TV prijenos.

Subota je nudila razigravanje po skupinama, nedjelja je bila dan odluke. Tek je Turbina već u subotu mogla mirno spavati s polufinalom u džepu – ostali su morali računati. Onda – spektakl veći od planiranog. Prošlogodišnji osvajači MNK Sveti Josip Dugi Rat, bez ikakve računice za polufinale, ostali su u Zagrebu i odigrali posljednje kolo. Možda su htjeli samo produljiti vikend, možda je noćni život metropole bio izazov za simpatične Zadrane - tko će ga znati. Veliki respekt za momke koje pamtimo iz premijernog turnira, i po igri i po osmijehu.

Polufinala – pune tribine, atmosfera kao da se nešto dijeli. Zadrani i Turbina krenuli oštro, ali Turbina s četiri komada ode u finale, ostavivši Zadrane s onim pogledom „pa što nam se dogodilo". U drugom polufinalu scena vrijedna netflix serije – najbolji vratar turnira Pavao Ježić dobiva udarac u glavu, a prvi do njega – Petar Ježić iz suparničke ekipe. Ne, ne preziva se isto slučajno – brat je. Malo je reći da smo imali materijala za priču dana. Malo kasnije, Petar ostaje na parketu nakon duela, Pavao dotrčava vidjeti je li sve u redu. Bratski dueli na parketu, ali i bratska ljubav izvan njega – kad kažeš da sport spaja, a ne dijeli - Ježići su idealan primjer.

Unijabeton je bio favorit na papiru, ali kao što to često biva, ne pobjeđuju uvijek favoriti... Dečki iz Agrada otišli su do finala s onom odlučnošću koja je vrednija od svih taktičkih priprema. Doduše, pomogli su i suparnici s blagim nervoznim gestama, ali sve je to dio malog nogometa.

Finale kao naručeno za kraj turnira – tvrdo, rubno, puno majstorija i još više znoja. Vratar Turbine Brleković rano je isključen zbog spašavanja gola rukom izvan svog prostora, što mu sigurno neće biti najdraža uspomena. Nervoza je bila prisutna ali suci – hladne glave kao kirurzi u operacijskoj sali. Na kraju: 2-1 za Agrad projekt. Deset tisuća eura u klupskoj blagajni – dovoljno za dobru proslavu, trofeji za Mateja Čička (najbolji igrač) i Pavla Ježića (najbolji vratar). A najbolji strijelac Leon Lacić Klarić iz Unijabetona? Majstor je stavio deset komada tijekom turnira.

Dodjela nagrada – pravi mali spektakl. Program je vodila Eva Grgić, Germinina „Valentina za siromašne“, kako je netko duhovito dobacio s tribina – odradila je to s lakoćom profesionalke i osmijehom koji bi mogao prodati i led Eskimima. Čini se da se nametnula kao ozbiljna kandidatkinja za stalno mjesto u Germinom protokolu.

Na kraju, ostaje činjenica vrijedna bilježenja – s puno truda i još više volje možeš napraviti turnir koji bez srama može stajati uz bok legendarnoj Kutiji šibica. I postati školski primjer kako se radi posao kad ga vodi entuzijazam, a ne interes. Jer, kad smo pomislili da ne može bolje nego lani – Germania nas je, bez previše filozofije, razuvjerila.