J. Radić'Jesenski Livaja' zove se Michele Šego, u samo dva mjeseca postao je prvi golgeter HNL-a
Vrijeme Čitanja: 3min | pon. 22.12.25. | 15:00
Osam mjeseci smo čekali Šegu, a on je cijelu godinu vjerovao u sebe i na kraju smo ponovno na Poljudu dobili prvog strijelca lige, a da to ovog puta nije Marko Livaja
Michele Šego je najbolji strijelac jesenskog dijela HNL-a, postigao je 10 pogodaka, dva više od prvih pratitelja Fruka i Belje. Da se netko na početku sezone kladio na Šegu kao golgetera prvog dijela prvenstva, sigurno bi uzeo velik novac. Jer, Šego nije bio siguran niti za prvu postavu Hajduka, a kamo li da će pored Livaje biti najbolji strijelac jesenske polusezone. Ali, Šego se premetnuo u ključnog igrača Bijelih, poglavito u posljednja dva mjeseca otkada je stekao status standardnog prvotimca.
Za Šegu je baš šteta da je prvenstvo otišlo na odmor, jer u posljednjih devet susreta postigao je osam pogodaka. Od sredine listopada nije zabio samo u dva dvoboja, na gostovanjima protiv Slaven Belupa i Rijeke. Znakovito, u oba susreta Hajduk nije pronašao put do suparničke mreže što jasno sugerira analitički komentar s naslovom "kada ne zabija Šego, ne zabija ni Hajduk". Jer, takav smo tijek zbivanja zaista i gledali na kraju jeseni.
Kako se dogodila Šegina golgeterska eksplozija? Šego je sezonu počeo na klupi, a prethodno je proljeće odigrao bez pogotka. Kod Gattusa s lijevog krila nije uspio poentirati u napadačkoj igri koja se fokusirala isključivo na Livaju kao realizatora. Šego je u tom sustavu dobio ulogu asistenta, upisao je četiri dodavanja za pogotke, ali ostao je na nuli u rubrici golova.
Nakon neuvjerljivog proljeća slijedilo je još teže razdoblje, jer kod Garcije na početku nove sezone izgubio je mjesto u momčadi. Krenuo je s klupe, potom ipak zabio u prvoj utakmici koju je počeo u ulozi startera, ali dalje je nastavio 'toplo-hladno'. Osim pogotka Gorici i Osijeku, nije zabijao do sredine listopada, a pritom je najčešće ulazio kao pričuva.
Do utakmice sa Istrom 1961, sredinom listopada u Puli, imao je tek dva pogotka na svom kontu, a onda je krenula velika serija. Ono što je prošle sezone radio Livaja, ove je potpisao Šego. Gotovo identično, jer Livaja je kod Gattusa prošle jeseni imao '10+8', dok Šego ove sa Garcijom ima '10+4' u rubrikama pogodaka i asistencija. Zato nije pretjerano kazati, 'jesenski Livaja' ovog puta zove se Michele Šego. Jasno je i kako je došao do sjajnih brojki.
Prvi i najvažniji razlog je premještaj na poziciju 'devetke'. Šego iz te uloge napada dubinu, ulazi u prostor i traži pozicije za golove klasičnog centarfora. Poput Pippa Inzaghija. Mali dodir s loptom u petercu i - gol! Naizgled lagani, a zapravo najteži pogoci koji dolaze sa osjećajem za prostor.
Drugi razlog je Šegin golgeterski kontinuitet izvan derbija, izvan onih najjačih dvoboja. Jedan je pogodak zabio Dinamu, ali nijedan nije potpisao kontra Rijeke, međutim bio je efikasan na ostalim dvobojima. Izostankom Pukštasa u zadnje četiri utakmice još više je koristio svoj osjećaj za prostor i zabijao u svim recentnim ogledima koje su Bijeli odigrali bez mladog Amerikanca.
Šego je time postao zaštitno lice jesenskog Hajduka, igrač koji je bio pravi 'penilicilin' za dvoboje što ih nepravedno, ali gotovo uvijek, nazivamo 'malim utakmicama". Hajduk se mučio u jačim dvobojima, ali rješavao je te manje, također tri boda vrijedne susrete.
Osam mjeseci smo čekali Šegu dok nije zabio prvi pogodak u povratničkom mandatu na Poljudu, ali Šego je cijelu godinu vjerovao u sebe. I na kraju mu se isplatilo s rekordom karijere. Do sada, čak ni u drugoligaškoj konkurenciji, nije imao više od osam pogodaka u čitavoj sezoni, a danas broji 10 na polusezoni. Koliko li će samo izbrojati do kraja prvenstva?
