Ja sam budućnost, da li ti se sviđam?

Tko će znati, možda Slaven Bilić još uvijek misli kako je MLS liga ispod potrebne kvalitete za Vatrene, pa bi na neki način bilo jasno i zašto je Musa od svih napadača dobio najmanju šansu. Jer koristeći neke analogije poput izbacivanja Mahreza ili Manea u sustavu s tri iza i wing-backova, kao i uspoređujući naše napadače s Benzemom odaje dojam kao da nije 100 posto u klupskom nogometu, jer sve bi to imalo puno više smisla da govorimo o 2022. godini, a ne o 2026.

Pašalićev partner s druge strane aut-linije, Ivan Perišić, nema takvih problema. On je neprikosnoven i igrač od apsolutnog povjerenja Slavena Bilića, ali hrvatska budućnost ne može nikako biti igrač koji u veljači puni 38. godina, ma kolika on bio fizička zvijer i igrač kakav se rađa samo jednom. Uzmimo u obzir i kako ima crveni karton i kako neće participirati u prvoj utakmici na idućem okupljanju i jasno je kako Bilić treba baciti pogled prema Olićevom dvorištu. Tamo ga primarno čekaju trojica.

Problema je svjestan i sam Slaven Bilić.

"Nemamo krila, istina. Pogotovo kad vidite Engleze, Španjolce, Francuze... Mi moramo igrati drugačiji nogomet, da se mučimo. Imamo potencijal, Šotiček, Segečić, to su takva dva profila igrača...Ali, drago mi je da je ovaj kadar pokazao da može parirati."

Od ovih imena, prvi je Adrian Segečić, koji primarno ordinira desnom stranom. Vižljasti napadač je prodoran, ima precizan ubačaj, a ne libi se ni povući loptu prema sredini, što je u nekoliko navrata u Portsmouthu pokazao. Segečić je strahovito veliko pojačanje HNS-a i još jedna oda sjajnom poslu koji radi Stipe Pletikosa. Rođeni Australac je postao upravo ono što je Ivici Oliću trebalo, čime je zaokružio ofenzivni tercet u najkompliciranijem dijelu kvalifikacija i prometnuo se u možda i najrealnijeg kandidata za iduću akciju A-selekcije.

U stopu ga prati i Marin Šotiček, koji je crvenim kartonom Ivana Perišića možda došao i još bliže pozivu no što je to izgledalo nakon ove tri utakmice. Krilni napadač Basela na privremenom radu u Hajduku je protiv Mađarske namjestio sva tri pogotka, a isto je tako pokazao karakteristike korisnog igrača. Šotiček je hitar na nogama, na leđima ima već nekakvo iskustvo, kako inozemstva, tako i kompletnog sustava HNS-a. U mlađim kategorijama ima sveukupno 33 nastupa u najdražem dresu i netko je zasigurno na koga se računa.

Na kraju nam ostaje onaj za kojim se glave najviše okreću. Čast svima, ali prvo ime mlade reprezentacije je Adriano Jagušić. O njemu kao igraču, pa i da ste jučer pali s Marsa, možete doznati sve u onih 90 minuta protiv Mađarske. Hattrick u kojem je nemoguće razlučiti koji je pogodak bio ljepši. Adriano je jedna od najvećih nadolazećih zvijezda hrvatskog nogometa, koji je svoje ime već mogao pronaći na pretpozivu još kod Zlatka Dalića. Iako ima nominalno najviši plafon, jer pokriva nekoliko pozicija u sredini terena, on sa sobom nosi i najveće probleme. U zadnjih mjesec i pol dana ima tek nešto više od 100 minuta na terenu provedenih. Od početka rujna, sudjelovao je u samo dvije utakmice.

Vidjevši što može pružiti, doista je grijeh gledati ga kako sjedi na klupi u Grčkoj i neminovno je kako će, ako se takav trend nastavi, morati tražiti novu destinaciju, barem kroz posudbu, jer on je de facto izgubio jednu kalendarsku godinu, a to je za mladoga igrača pogubno. O njemu kao osobi smo se, kao o osobi, naslušali sve najbolje. Kako je riječ o prizemnom mladiću, isključivo fokusiranom na nogomet i sumnjamo nekako da bi sam sebi dopustio još jednu ovakvu polusezonu. Jaga je 'taj', Jaga je budućnost reprezentacije, ali samo kontinuitetom može doći do toga, jer Bogom dani talent neće biti dosta.

Njih su trojica postala plakatna lica ove generacije koja putuje na Europsko prvenstvo nakon jednog turnira pauze. No, daleko su oni od jedinih kandidata koje bi Slaven Bilić trebao pogledati. U prvom je redu tu Šimun Hrgović. Hrvatskoj A-reprezentaciji nedostaje lijevi bek, mladi Vukovarac igra redovito i trenutačno je najbliže pravom lijevom beku na kojega Bulić može računati. S obzirom na to kolika je razina u pitanju, kao i njegovo određeno neiskustvo uzevši u obzir godine, rješenje nije idealno, ali je u ovom trenutku najlogičnije. Zbog ozljede, ovo je okupljanje propustio Fabijan Krivak, koji ima određenih problema kao i Jagušić s minutažom, ali je također netko koga bi, ozbiljnijim minutama, mogli vidjeti na radaru A-reprezentacije.

Ivica Olić posjeduje izrazitu dubinu unutar svoje momčadi, ali sigurno neće ni oni svi dogurati tog najdražeg dresa, barem ne odmah. U slučaju Prpića i Mlačića, trenutačno je velika gužva za poziciju na kojima konkuriraju Gvardiol, Vušković, Šutalo, Erlić, Ćaleta-Car... U sličnim su problemima i Vrbančić i Zvonerek, koji se za poziciju moraju izboriti kraj Petra Sučića, Kovačića, Jakića, Modrića, Mišića... Za prvu ruku, to je problem, ali većina njih gazi prema 30 ili su ju već prešli, tako da bi do debija kad-tad trebali doći. U posljednjoj trećini treba izdvojiti Leona Grgića, kod kojeg je HNS intervenirao kao i kod Segečića. Doživio je nesretnu ozljedu križnih ligamenata, ali četiri pogotka u četiri nastupa od Olićem sigurno govore kako je riječ o perspektivi koja će naći svoje mjesto pod suncem.

Sve ovo govori kako je hrvatska budućnost svijetla. Plasman na turnir ide u prilog tome, ali i promocija mladića od ranije, poput Vuškovića iz ove generacije, a onda i Franje Ivanovića, Igora Matanovića, Diona Belje... Svima je zajedničko što imaju nastupe za mlađe selekcije Hrvatske. Problem za neku drugu analizu je pretjerani fokus na mlađe kategorije i 'ostavljanje' igrača U21 reprezentaciji. Ako si dovoljno dobar, onda si dovoljno star, ali dugo će još nama trebati da te postulature pohvatamo.