
Inventura Lige nacija: Bilić je dobio svlačionicu, sada je vrijeme da prestane osluškivati javnost i počne vući poteze!
Vrijeme Čitanja: 5min | uto. 17.11.26. | 08:08
Osnovni je cilj ispunjen, ali iza prolazne ocjene ostala su otvorena pitanja. U šest utakmica nije bilo nijednog debitanta, veterani i dalje nose najveći teret, a Dalićeve medalje određuju očekivanja. Bilić sada ima četiri mjeseca da odluči što Hrvatskoj treba, a ne što bi javnost željela čuti
Povratnička misija Slavena Bilića nije bila za svečani prijam, ali ni za sudnicu. Bilo je nogometa zbog kojeg se pljeskalo i večeri poput one na Rujevici nakon kojih je najbolje ugasiti televizor i ne otvarati novine. Ipak, kada se podvuče crta, izbornik zaslužuje prolaznu ocjenu. Osnovni je posao obavljen: Hrvatska je nositelj u kvalifikacijama za Euro, dvaput je pobijedila Češku, a u dvije od četiri utakmice s Engleskom i Španjolskom pokazala je da još uvijek ima nešto za reći...
Za ljepšu razglednicu nedostajao je bod s Poljuda. Možda i onaj s Wembleyja, koji je već bio nadohvat ruke. Ali pri izricanju presude ipak treba uzeti u obzir i društvo u kojem smo se zatekli. Engleska i Španjolska trenutačno su suparnici koje ne biste poželjeli ni susjedu s kojim se sporite oko međe. To su dvije najmoćnije reprezentacije na svijetu.
Rezultatski, dakle, cilj je ispunjen. Problem je što se u Hrvatskoj prolazna ocjena odavno doživljava kao uvreda. Zlatko Dalić ostavio je nasljedniku punu vitrinu i vrlo nezgodno nasljedstvo: naciju koja dva finala i jedno polufinale u dva ciklusa više ne smatra čudom, nego polazišnom točkom. A čuda imaju jednu nezgodnu osobinu. Kada se ponove nekoliko puta, ljudi ih počnu upisivati u kalendar.
Dojam je da je i Bilić povremeno igrao protiv tog kalendara. Osluškivao javnost, tražio najmanje bolan put i možda odgađao rezove koje bi povukao da mu nad glavom nije visjela uspomena na tuđe medalje. Nije lako mijenjati reprezentaciju u zemlji u kojoj svatko traži nova lica, ali nitko ne pristaje platiti cijenu njihova odrastanja.
Ni sam si nije olakšao posao. Već je na predstavljanju najavio napad na Euro 2028. Lijepa rečenica, baš za naslovnicu. No, ova je Hrvatska još u procesu. Odlučeno je da se zidovi neće rušiti dok ukućani spavaju, nego da će se mijenjati postupno. Tim je putem, uostalom, krenuo već Dalić. No nakon šest utakmica Lige nacija ostao je zanimljiv podatak: nijedan debitant.
Na listopadskom popisu bilo je pet novih imena u odnosu na Svjetsko prvenstvo, ali nijedno nije dolazilo po prvi reprezentativni dres. Josip Mišić bio je najbliži statusu novaka, premda je zapravo riječ o povratniku kojeg nije bilo od siječnja 2017. Beljo je već igrao protiv Turske i Walesa u kvalifikacijama za prošli Euro, a Majer, Ivanović i Smolčić prilike su dobivali i kod Dalića.
Šotiček i Hrgović na posljednjem su okupljanju čekali prve sekunde. Nisu ih dočekali. Letica je ostao na pretpozivu, kao i Stojković u listopadu. Budućnost je, dakle, pokucala na vrata, ali još nije sjela za stol.
“Nema starih i mladih. U reprezentaciji igraju najbolji, a jedini i isključivi kriterij je kvaliteta”, rekao je Bilić po povratku na izborničku dužnost.
Teško mu je proturječiti dok Perišić s 37 godina juri po tom krilu i dostiže Šukera. Među onima koji su najviše davali bili su i Kovačić s 32 te Livaković s 31 godinom, a Modrićevih 41 ionako je odavno prestalo biti nogometni argument. Njegova se važnost ne mjeri samo lucidnim dodavanjima i spremanjem lopte u sef. Ima nešto i u tome kada izađe na trening, kada smiri svlačionicu i kome suigrači daju loptu kada im postane tijesno.
Zato se Bilić nakon Praga i obrecnuo na pitanje o manjku energije.
“Nama je Luka sve, što se tiče stabilnosti, mirnoće, ritma. Ali Kova je krilo u sredini terena, nema igrača kojeg ne može proći, kako stvara višak je nevjerojatno. Svima svaka čast, ali tri igrača s najviše energije, trke i svega su najstarija, Perišić, Luka i Kova. To je tako. Dozvolite mi da znam nešto o nogometu.”
Naravno da zna. Ali pitanje nije mogu li oni još igrati. Mogu, pokazali su. Pitanje je može li Hrvatska pronaći dovoljno onih koji će im olakšati posao, umjesto da im svaku novu akciju ponovno ostavi sve na leđima.
U igri nije bilo revolucije. Hrvatska je i dalje željela loptu, kombinatoriku i utakmicu u kojoj će se pitati njezina sredina terena. Međutim, neke vam momčadi jednostavno ne dopuštaju da budete ono što ste zamislili na sastanku prije utakmice. Nema reprezentacije na svijetu koja može Španjolskoj nametnuti posjed u kontinuitetu. To je fakt.
Na Wembleyju je Bilić pokazao i nešto drugo. Petorica u posljednjoj liniji kada se brani, Stanišić bliže središtu obrane, Smolčić na boku. Činjenica da žrtvuješ beka Bayerna i da ti on odradi odličan posao kao stoper dovoljno ide u prilog trenerskoj lucidnosti. Bio je to plan koji je veći dio utakmice imao smisla i momčad koja je znala zašto je tako postavljena. Smolčićev prekršaj za jedanaesterac pokvario je dojam, ali nije poništio sve što je prethodilo.
Bilo je, dakako, odluka za raspravu. Majer nije morao čekati da mu ozljede i viroza otvore vrata reprezentacije. Napadači su mogli dobiti i pokoju cijelu utakmicu, priliku da ne gledaju prema klupi čim promaše prvu loptu. No nije svaka pogrešna procjena dokaz da izbornik ne zna posao, kao što ni svaka pogođena zamjena nije potvrda genijalnosti.
Ono što mu svakako ide u prilog jest svlačionica. Iz nje ne dopiru zvukovi pobune. Naprotiv, sve sugerira da igrači slijede izbornika. Nakon rujevičke sedmice bilo je dovoljno razloga da svatko potraži svoj zaklon. Umjesto toga, zatvorili su vrata, razgovarali i na Poljud izašli kao momčad. Nisu dobili utakmicu, ali vratili su joj smisao. Zato taj bod protiv Španjolske i danas pomalo žulja. Bio bi poštena nagrada.
Sada slijede četiri mjeseca bez reprezentativnog okupljanja, ali ne i bez posla. Bilić je vidio tko mu može pomoći, tko još traži formu, a tko priliku. Ima dovoljno vremena da prestane osluškivati što bi se svima svidjelo i odluči što ovoj momčadi treba. To rade lideri, a Bilić to svakako - jest!
Povratak je odradio. Na proljeće se više neće ocjenjivati povratnik, nego izbornik.





.jpg.webp)





