Glavno pitanje u Dinamu: Može li Kovačević 'vratiti' momčad u život? Dva detalja su porazna!

Mario Kovačević nije prvi trener koji prolazi kroz ovaj 'stroj', koji ga melje, prošli su ga više-manje svi njegovi prethodnici. I dojam je kako se u toj svojoj ulozi sve teže snalazi, sve se teže nosi s pritiscima i raznim porukama, komentarima, koji ga svaki dan 'rešetaju'. Netko je doveo neke igrače da bi igrali, ali oni se ne uklapaju u njegov stil. Neki mu poručuju da mora rotirati, drugi da to ne mora činiti. Pa se tu i tamo netko sjeti održati govor igračima, jedan je sustav igre unaprijed postao ultimativan, treba nešto minuta dati mladim igračima, o čemu će štošta kazati i poneki menadžer, treba pobjeđivati i igrati primamljivo. Proces je na početku i treba vremena, ali ipak treba sve to napraviti što prije, jer prvo mjesto polako bježi, čak 11 izgubljenih bodova je ipak previše. Netko će se k tome dosjetiti da je za sve to što ima u svlačionici plaćeno preko 20 milijuna eura... Možemo zamisliti ludnicu i košmar u trenerovoj glavi, a kako to sve izgleda uživo, vidjeli smo u Vinkovcima. Nadigrao je Vukovar 1991 Modre (1-0), a dva detalja u tom porazu dodatno su porazna za Dinamo. I za njegova trenera, ali, ne zaboravimo i njih, za igrače također.

"Puljić mi je nakon Lokomotive rekao da ćemo pobijediti Dinamo", otkrio je sjajni Silvijo Čabraja, trener Vukovaraca, što mu je kazao njegov igrač, strijelac pobjedničkog gola.

"Znali smo možemo pobijediti i tako smo i igrali", kazao je o Dinamu nakon Lokomotivine pobjede u Maksimiru i njezin trener Nikica Jelavić.

"Prepustili smo Dinamu igru i vrebali šanse iz kontri i prekida. Vidjeli smo da je to naša šansa, tako smo i zabili gol", prokomentirao je, pak, Anes Mravac, trener Malmöa nakon onih 1-1 u Europskoj ligi. A nešto je slično na tu temu prozborio i Mario Carević, koji je prvi, sa svojom Goricom, načeo Dinamovu 'besmrtnost'.

Zaključak? Dinama se više nitko ne boji, svi protiv Modrih vide šansu za pobjedu, svi tu pobjedu najavljuju. Čak i malo posprdno, porazno za klub veličine Dinama i njegovih ambicija, tradicije, rezultata... Umjesto da od tebe drhte, oni te lakoćom dolaze pobijediti. I to još međusobno o njoj unaprijed pričaju.

Drugi detalj bila je Dinamova igra u drugom poluvremenu. Naime, nakon onakvog prvog poluvremena, kad je Dinamo bio potpuno sterilan, kad mu je Vukovar u 45. minuti i zabio pogodak, koji je Dario Bel poništio (a da nije nitko mu ne bi mogao ništa reći), čovjek bi pomislio da će to Modre razbuditi. Da će u nastavku istrčati goropadni, ljutiti, motivirani, čak i malo crveni u licu od srama što ih je takav suparnik doveo u probleme. Kad ono, sasvim suprotna priča, ljutiti, gladni i goropadni istrčali su u nastavak Vukovarci, stvorili četiri-pet prilika, ismijali Dinamove zvijezde, prije nego što su zabili. I onda, idući 40-ak minuta, Dinamo nije uspio izjednačiti, štoviše mogao je i gore proći.

I sad, dolazimo do one drugi Ćirine misli. Je li svlačionica okrenula leđa Kovačeviću, je li general izgubio svoju vojsku? Jasno, odmah se potegnula tema otkaza treneru, što bi bio udarac na temelje ovog plana Dinamova uzleta i svega onoga što je planirao Zvonimir Boban. Mario Kovačević i još puno toga bio je njegov izbor. Dakako, s jedne strane nije poželjno mijenjati trenera nakon tri-četiri mjeseca, da to nije strategija ovog 'novog Dinama', najavljeno je da će biti oscilacija, da je momčad tek u slaganju, da će biti još šokova i neugodnih iznenađenja. Ali i pobjeda! Da trebaju svi biti strpljivi.

Slažemo se da vruće glave ne treba prelamati odluke, da se ne mora Dinamovo čelništvo voditi za javnim mijenjem, hektikom, koju izazivaju porazi, ne moraju se žaliti na 'žgaravicu' koju izaziva Dinamova igra. Međutim, na ova pitanja moraju odgovoriti. Kontrolira li Kovačević svlačionicu i je li sposoban Dinamovu momčad opet vratiti na pobjednički put? Igrače pretvoriti u - igrače, a ne u uvrijeđene šetače? Jer, ovo što gledamo u zadnje vrijeme nije ona momčad koja je na početku sezone zajedno 'ginula' na terenu, ovo je samo 'slučajan skup igrača', koji igraju stihijski nogomet, bez prave ideje. Često i bez želje! Ne, zadnjih tjedana Dinamo ne izgleda kao team, koji ima isti cilj i čiji 'general' zna što radi. Pa, ako u Maksimiru procijene da je još rano za ikakav rez, da Kovačević ima još kredita i da može izvesti Modre na pravi put, u redu. Netko tu i jest da donosi odluke. I prihvati odgovornost. Ali, ako misle da je svlačionica 'puknula' i da tu bez promjena nema više pomaka, da aktualni tener više ne može preuzeti uzde momčadi, to se mora učiniti. Čak i ako bi to značilo priznanje krivice, priznanje da se promašilo! Nema druge, Dinamu ekspresno trebaju izlaz iz krize, napredak, jasna vizija i pobjede. S Kovačevićem ili bez njega, ta je odluka na Dinamovu čelništvu! Situacija nije bezazlena i skrivanja više nema...