A. Lesički“Bez automatizama to ne funkcionira” – analiza koja otkriva problem Hrvatske
.jpg.webp.webp)
.png.webp)
Vrijeme Čitanja: 3min | uto. 09.06.26. | 08:01
Hrvatski starteg Alen Šušnić, vlasnik PRO licence analizirao je dva sustava s kojim se Hrvatska pripremala prije odlaska na Mundijal
Hrvatska na Mundijal putuje nakon neuvjerljive predstave na Rujevici, ali uz nešto bolji dojam koji nosi iz Varaždina, gdje je protiv Slovenije izgledala konkretnije i sigurnije. Uoči ta dva susreta zamolili smo Alena Šušnića, vlasnika UEFA Pro licence, bivšeg trenera Orijenta, Dubrave i Rudeša te asistenta u stožeru Stjepana Tomasa u Šerifu i Osijeku, da napravi taktičku analizu pripremnih utakmica reprezentacije.
“Belgija je bila idealan protivnik za ono što nas čeka u Dallasu jer igra vrlo sličan nogomet kao Engleska. Riječ je o progresivnom stilu, s puno igrača iz Premier lige, visokim ritmom i intenzitetom. Uostalom, to je model koji je Tuchel koristio u Chelseaju. Dalić je imao dobru ideju ‘zalijepiti’ sustav na sustav, vidjeti kako se igrači snalaze i sigurno je izvukao određene pouke”, rekao je Šušnić, naglasivši kako je Belgija došla u fazi uigravanja i standardizacije, dok je Hrvatska bila u fazi isprobavanja.
“Tražili smo odgovore na neka pitanja i to je potpuno legitimno. Ideja je bila stvoriti brojčanu nadmoć u sredini. Takav sustav traži brzu cirkulaciju lopte, kreiranje situacija ‘jedan na jedan’ u širini ili brza, vertikalna rješenja. Wing-backovi pritom moraju davati širinu u napadu.”
U tom kontekstu ključne su bile bočne pozicije, na kojima su djelovali Perišić lijevo i Stanišić desno.
“Apsolutno. Ako ti igrači nemaju fizičku moć i kvalitetu u igri ‘jedan na jedan’, nastaje problem. Oni moraju napadati kao krila, a braniti se kao bekovi. Hrvatska je tu donekle ograničena. To su izuzetno zahtjevne role, s velikom potrošnjom energije, što može biti posebno problematično protiv fizički dominantnih reprezentacija poput Engleske i Gane. Stanišić je prirodniji za sustav s četvoricom otraga, dok Perišić može odgovoriti zahtjevima, ali teško svih 90 minuta”, objašnjava Šušnić i dodaje:
“Ako wing-backovi ne mogu ispuniti zahtjeve, obrana ostaje izložena. Englezi igraju u visokom ritmu koji ne pada i to može biti ozbiljan problem u ovom sustavu.”
Vukić StudioOsvrnuo se i na trojicu stopera u zadnjoj liniji:
“Oni moraju donositi stabilnost i sigurnost u izgradnji igre. Posebno vanjski stoperi, koji trebaju biti tehnički kvalitetni za igru u poluprostoru, stvarati višak, pomagati beku, ulaziti u podršku i iznositi loptu. Šteta što, primjerice, Vuškovića nismo vidjeli na toj poziciji jer ima slične karakteristike kao Gvardiol.”
Zaključak s Rujevice je jasan:
“Sustav može biti učinkovit, ali traži kontinuitet i automatizme. Bez toga postaje neefikasan, što se i vidjelo protiv Belgije.”
U Varaždinu je Hrvatska izgledala drugačije. Povratak na 4-2-3-1 donio je veću sigurnost i kvalitetu u posjedu.
“Nije to bila brza cirkulacija, ali smo imali više napadačkih opcija i češće dolazili pred protivnički gol. Gvardiol i Stanišić u fazi organizacije ulazili su u sredinu. Vidljivo je da dosta igrača nije u optimalnoj formi, što je i očekivano nakon napornih sezona i ozljeda. Kovačić, primjerice, nije na razini na koju nas je navikao. Dvije pogreške nisu problem ako proizlaze iz hrabrosti, ali jesu ako dolaze iz straha. No, poznavajući njega i Baturinu, straha nema – to su igrači koji traže loptu i rješenja”, kaže Šušnić.
Dodaje kako je možda bilo i previše rotacija za jednu generalnu provjeru, ali i da je jasno kako je Dalić želio svima dati minutažu.
“S druge strane, te su rotacije narušile ritam. Problem koji bi se mogao pojaviti protiv Gane i Engleske, koje igraju progresivan i brz nogomet, jest negativna tranzicija. To je segment na kojem se mora dodatno raditi.”
Za kraj, Šušnić naglašava kako profil igrača jasno sugerira optimalan sustav.
“Najbolje se snalazimo u 4-2-3-1 ili 4-3-3. Takav je naš profil i nogometna kultura – imamo lucidnost, fluidnost i potez. U tim sustavima imamo kontrolu kroz posjed i sposobnost samoorganizacije u napadu. U 4-2-3-1 djelujemo najstabilnije, s jasno definiranim ulogama, gdje kvaliteta pojedinaca dolazi do izražaja. Vjerujem da možemo igrati u oba sustava, ali ovaj nam više odgovara. Uostalom, kad je najteže – tada izgledamo najbolje”, zaključio je Alen Šušnić.