Da je moguće iz dvije utakmice uzeti ono najbolje, tek onda bi bilo dobro. No, jedan problem treba pod hitno riješiti!

S druge strane, iako je bio dobre volje, Zlatko Dalić u mixed zoni na ono 'najzanimljivije' pitanje nije bio spreman dati odgovor. Iako, njegov je pogled mogao dosta toga otkriti. Kada je direktno upitan hoće li onda Hrvatska na Englesku s tri ili četiri u posljednjoj liniji, samo se nasmijao pa pogledom sugerirao: "Sljedeće pitanje." Izbornik sigurno ima plan, sada mu je i slika malo jasnija, ali zapravo je prilično jasno što nude spomenuta dva sustava i koji su minusi jednog, a koji drugog.

Iako je dojam ipak nešto bolji nakon ovog ogleda, treba reći da je Slovenija ipak nešto slabiji protivnik od Belgije. I pitanje je kako bi ova utakmica završila da je umjesto Vipotnika u onim prilikama bio Lukaku, da je umjesto Lovrića gostujuću tranziciju razvlačio De Bruyne te da su umjesto Šturma i Begića hrvatske bekove opterećivali Doku, Trossard i ostali velemajstori.

Ukratko, Hrvatska u sustavu 4-2-3-1 izgleda znatno opasnije u fazi napada, a razlog tome su Marco Pašalić i Ivan Perišić. Koji igraju na svojim prirodnim pozicijama i to ih odmah čini boljima. Budimir je promašio stopostotnu priliku, Kovačić je imao jednu dobru situaciju... Jedini, zapravo, koji se nije snašao je Kramarić. Malo druga špica, malo desetka, malo u liniji s Budimirom... A zapravo ništa. I ne bi bilo nikakvo iznenađenje da on na SP-u bude joker s klupe. Jer starter može biti samo ako iskoristi sav kredit koji je skupio ranijih godina, nikako drugačije.

U sustavu s tri iza Hrvatska je prema naprijed bila jalova, nekako – zbunjena. Kao da joj je uvijek nedostajao igrač kojem može odigrati, nekoga pronaći ili nekome ubaciti. S druge strane, u sustavu 4-2-3-1 igra prema naprijed bila je vrlo dobra, ali je defenzivna tranzicija i prevencijska obrana bila katastrofalna. I da su Slovenci bili malo nemilosrdniji, završni rezultat mogao je biti znatno drugačiji.

Zapravo, nije potrebno neko veliko nogometno filozofiranje. Ono što Hrvatskoj najviše nedostaje ima ime i prezime. Marcelo Brozović. Tek kada ga nema, postane jasno koliko je posla radio. I koliko ga je teško zamijeniti.

Njegov posao i dalje nitko nije na sebe preuzeo, premda je nekakva logika da jednog dana taj 'teret' ponese Petar Sučić. Iako je neke utakmice u Interu odigrao na šestici, Petar Sučić ipak je prirodna osmica. I tu je taj problem kojeg Hrvatska ima. Sučić bi mogao glumiti Broza, ali bi se morao žrtvovati, s tim da je prilično jasno kako je original nemoguće kopirati. I teško je za očekivati da bi Modrić i Kovačić funkcionirali isto s njim kao što su nekad funkcionirali s Brozovićem.

Kad bi to bilo moguće, Dalić bi iz ogleda s Belgijom trebao uzeti defenzivnu stabilnost i odgovornost, dok bi iz ogleda protiv Slovenije trebao uzeti fluidnost, napadačku ideju i gard – idemo zabiti jedan više. No, defenzivna tranzicija je problem. I to će trebati analizirati, tu će se trebati pogledati i jedan video više. I svi će morati znati što im je činiti kada se "preko bare" izgubi lopta u fazi napada.

Hrvatska na SP ne ide euforična, ali ni potištena ili osporavana. Hrvatska na SP ide mirna, jer svi znaju da je to reprezentacija koja nije slučajno ostvarila sve što je ostvarila, baš kao i da je to jedna od onih rijetkih reprezentacija koja – kada ima svoj dan – svakoga može svladati. Neki su igrači malo razočarali, neki su dali izborniku za misliti, ali dojam nakon Slovenije svakako je dobar. Optimističan.

Što slijedi? Nekoliko dana odmora, poneki trening i još pokoja dvojba za Zlatka Dalića. Nije ovo savršena reprezentacija, nije možda ni najbolja koju smo imali, ali isto smo govorili i prije Rusije i Katra, pa je sve završilo kako je završilo. Hrvatska na Svjetsko prvenstvo ne ide kao favorit. Ali, ide kao Hrvatska. A to je već dovoljno da svi ostali budu oprezni. Jer kada krene turnir, kada se upale reflektori i kada se pojavi onaj osjećaj da je sve moguće, ova reprezentacija već je više puta pokazala da joj tada najbolje ide. Jer, ova reprezentacija već godinama ima jednu zanimljivu naviku: Kada je svi počnu hvaliti, ona zna razočarati, a kada krenu sumnje, kada se pojave upitnici i kada je otpišu prije vremena, tada najčešće napravi nešto veliko. Ah - to je, jednostavno, Hrvatska! I kako ju samo objasniti nekome tko ju ne poznaje?