Barišićev transfer obećava, Jankov je (vjerojatno) promašaj, a od stranaca se na Kvarneru – nisu najeli!

Nepotrebno nabildani hvalospjevi koji su dočekali Jankova zasad nisu najbolje ostarjeli, premda postoji jedna jasna zakonitost u nogometnom svijetu koje se ne drže baš svi i s kojom se često manipulira, ovisno o tome kome odgovara. Naime, uspješnost izlaznog transfera evaluira se na dan kada je transfer zaključen, dok se uspješnost ulaznog transfera procjenjuje tek onoga dana kada taj isti igrač napusti klub.

Pojašnjenje: je li Jankov bio dobra ili loša kupovina Rijeke moći će se konstatirati tek jednog dana kada ode iz Rijeke – ali ne kao sada, kad je otišao na posudbu u Lokomotiv Sofiju, već kada više ni formalno ne bude igrač kluba. Josip Mišić se, primjerice, vratio s posudbe u Speziji (15./16.) za klasu ili dvije bolji igrač, nakon čega je kao neupitni prvotimac osvojio prvi naslov prvaka u povijesti kluba. Ista stvar vrijedi i za Naisa Djouahru koji je s Leganesom ušao u La Ligu (23./24.), a već sljedeće sezone s Rijekom uzeo duplu krunu.

Dakle, Jankov još uvijek nije 'izgubljen' do kraja. Možda se jednog dana vrati na Kvarner bolji nego ikad, ali svakako konačan sud o njemu može se donijeti tek kada ga više ništa ne bude vezalo za Rijeku. Kratkoročno gledano, dovođenje Bugarina je pogreška jer je za njega plaćena odšteta, a pritom bi trebao biti i među plaćenijim igračima Rijeke u aktualnom rosteru. Ipak, oko njega treba ostaviti još malo prostora da nas eventualno iznenadi – iako u to sumnjamo, jer su nam kolege iz Bugarske uoči utakmice protiv Ludogoreca rekle kako od njega ne treba očekivati previše. A oni doista nemaju razloga lagati.

S druge strane, uspješnost izlaznog transfera određuje se isključivo na dan kada je posao odrađen, a ne godinu dana kasnije, kada taj igrač 'eksplodira' ili 'potone'. Tada se donose famozni zaključci poput “trebalo je više dobiti” ili “vidi kako smo dobro prošli”. Takvu evaluaciju najčešće nude oni koji žele manipulirati masom i istaknuti samo jednu stranu medalje, dok drugu potpuno skrivaju. Tu nema sredine, nema individualne interpretacije ili dojma – stvari su vrlo jednostavne, gotovo binarne, iako to ne može svatko prihvatiti.

Rijeka, vratimo li se godinu dana unatrag – a možemo i samo šest mjeseci – nije osvojila sve što je osvojila zbog prodaje Galešića, Smolčića i Pašalića, već unatoč njima. Zbog toga bi Radomir Đalović na Kvarneru trebao biti besmrtnik, a ne čovjek kojem se uručio otkaz jer su mu, nakon uspjeha nad uspjesima, porasli apetiti. Istina, nakon njega je došao Sanchez, španjolski strateg također je 'njuška' i u dosadašnjih 134 dana na klupi Rijeke pokazao je niz kvaliteta (ali i mana, da ne bi bilo zabune). No u našim će krajevima stranac uvijek biti 'veći' od 'domaćeg dečka' te će se na nogometnoj pijaci uvijkek prije platiti odšteta za igrača koji dolazi izvana nego za nekog 'našeg'. Isto kako je za Villara i Cordobu Dinamo mogao imati Jagušića i nekog drugog, tako je Rijeka za Jankova i Husića mogla imati Duvnjaka i Krizmanića. Vjerojatno i manje.

Posljednji igrač koji je sletio na Kvarner, ujedno i drugo pojačanje nakon Tornikea Morčiladzea (ne računamo li čudnovatog Florenta Shehua), jest Teo Barišić. Aktualni hrvatski U21 reprezentativac u Rijeku je stigao iz Lyona za 500 tisuća eura, uz određeni postotak od sljedeće prodaje. Za razliku od Jankova, njega ne treba 'guglati', riječ je o desnom beku s vrlo visokim stropom, igraču koji je tu poziciju igrao u prvoj momčadi Lyona i u mladoj reprezentaciji, a njegov transfer već sada – obećava.

Naravno, kada ćemo moći definitivno reći je li ovaj transfer bio uspješan, već smo zaključili, ali ovo je svakako put u pravom smjeru za Rijeku. Iako svatko zaslužuje priliku i uvijek postoji prvi put, Rijeka se zasad nije 'najela kruha' od kojekakvih Gruzijca i Bjelokošćanina (Legbo, pretpostavljamo, dolazi?), a to potvrđuje i podatak s Transfermarkta da su jedina dva igrača izvan našeg govornog područja koja su ušla u Top 50 izlaznih transfera – Brazilci Heber (14. mjesto, 2,5 milijuna eura) i Moises (35. mjesto, milijun eura).

Barišićev angažman vrijedan je hvale i predstavlja određeni iskorak u Rijekinoj transfer-politici. Dovoditi besplatno, a prodavati za milijune iz godine u godinu je neralno i neodrživo, no s ovakvim tipom ulaganja takav je ishod znatno lakše dosegnuti. Nadalje, za očekivati je i da će zbog Barišićeva dolaska netko napustiti Rijeku, jer imati Lasickasa, Oreča i njega u konkurenciji na desnom beku nema previše smisla. U ovom trenutku najlakše bi bilo ostvariti zavidan profit na Dubrovčaninu Oreču, koji je u prvom dijelu sezone igrao vrlo kvalitetan nogomet i koji je u posljednjih 12 mjeseci napravio velik igrački iskorak. Došao je kao anonimac, a u Rijeci postao prvak, osvajač Kupa i – potencijalni reprezentativac. Ako je ikad vrijeme da se na njemu pokuša zaraditi, onda je to sada.

Što navijači aktualnog prvaka mogu očekivati do kraja prijelaznog roka? Za početak – odlaske. Hoće li među njima biti i Oreč, itekako je moguće, ali Toni Fruk trenutačno ima najbolje mjesto u izlogu. Osim Panathinaikosa i dva MLS kluba o kojima javno govori Damir Mišković, jasno je da postoje i neki 'zainteresiraniji' o kojima se ne priča. Oni bi se mogu pojaviti u posljednji trenutak i 'ukrasti' Rijekinog Maestra, kao što je Westerlo napravio s Friganom (Sunderland), Orlando s Pašalićem (Dinamo) ili kao što se, praktički niotkud, pojavio Union SG i u nekoliko dana završio Franju Ivanovića.

Zadnji vezni i dalje se čeka, stoper također. Imena ne nedostaje, na dnevnoj bazi se može čuti i pokoja kriva informacija, ali i to je dio folklora. Zimski prijelazni rok posebna je priča, a Rijeka već dugo nije prespavala zimu. Kao što je bilo 'vatreno' u siječnju i veljači 2025., tako je – odnosno već jest – i 2026. godine. Ako ćemo sve ovo gledati kao finu večeru, Gruzijac je bio predjelo, s Barišićem je kompletirana juha. Glavno jelo i desert – tek slijede!