Arijan Ademi: Dinamo kao sudbina!

Piše: Alen Lesički

“Ajmo krug”, bila je poruka. Standardna. Njegova. Kraj je ožujka 2020. godine, teški lockdown u Zagrebu. Nitko nema pojma što sutra donosi. U Maksimiru su se odlučili na razlaz s Bjelicom. Mučna je situacija, udara se teškom artiljerijom, navijači kipte...

Našli smo se u Središću, njegovu kvartu. Navukli kapuljače i krenuli nizati krugove oko višekatnica. Arijan Ademi, kapetan Dinama, pokušavao je dokučiti što se zapravo događa. Zašto trener s kojim je Dinamo napravio najveći uspjeh u pola stoljeća mora iz kluba. Vrtimo teorije… Svako malo zvoni mu telefon. Svi ga zovu a njemu nije do ničega.

“Ja samo želim igrati nogomet. Mene ništa drugo ne zanima. Kunem ti se, najradije bi predao traku nekom drugome, samo da me zaobiđu ovakve stvari. Daj mi loptu i teren”, objašnjavao je nakon još jednog propuštenog poziva. Zovu ga suigrači, novinari, navijači. Nitko pojma nema što se događa a Aki ne zna što bi im rekao.

Par dana ranije klub je donio odluku da se zbog neizvjesne budućnosti igračima i zaposlenicima smanjuju primanja. Legitimna odluka kluba, ali izvedena na potpuno promašeni način. I ne možemo se oteti dojmu da je krajnja meta bio Nenad Bjelica čiji su uspjesi, ali i “modus operandi” nekima počeo smetati… No, to ionako nije dio ove priče. Pričao mi je Ademi da se osjeća kao onda kada je dobio četverogodišnju suspenziju nakon Arsenala.

“Svi oko mene imaju mišljenje, a ja mislim da sanjam. Čekam da me netko probudi, da sjednem u auto i odem na trening. Tako je i sada”.

Dio navijača u tom trenutku šalje mu signale da digne bunt i stane uz Bjelicu. Da će to biti okidač. U Maksimiru očekuju da bude taj koji će smiriti svlačionicu. Klasična emotivna ucjena jer znaju da Ademi nikada neće zaboraviti što je Dinamo (čitaj Zdravko Mamić) napravio za njega za vrijeme suspenzije. Razapet je između raznih želja… A svi koji ga jednom upoznaju shvate što za Ademija znači poštenje i odanost. Stvar odgoja ili karaktera? Sasvim svejedno. On ima tu crtu u sebi i to ga čini drugačijim od svih. Posebnim. Nikada ne bi okrenuo leđa ljudima do kojih mu je stalo. Znamo to osobno...

Često smo u tim razgovorima pričali o njegovom odlasku iz Dinama. Nikada nije krio želju da ode u neku od “liga petica”.

“Ne trebam se ja nikome dokazivati. Samo bih htio probati nogomet te razine. Pazi, znam ja da mogu tamo ali želim si to dokazati. Svi moji su otišli, napravili su lijepe karijere vani, možda je vrijeme”.

“Aki, hajde da se ne lažemo; nikada ti nećeš otići iz Dinama”, redovito bi mu odgovorili. I uvijek bi zastao, pogledao nas, onako dječački se nasmijao i rekao:

“Vjerojatno si u pravu. Meni je Dinamo sudbina”.

Najbliži ostvarenju sna bio je u ljeto 2018. kada je francuski Lille zadnji dan prijelaznog roka poslao ponudu od oko sedam milijuna eura. Međutim, Dinamo ga nije bio spreman pustiti. Godinu i pol kasnije, Kruno Jurčić ga je silno želio u Al Nasru. Ponuda je bila da se smrzneš. Svi bi lijepo zaradili na tom poslu, a Ademi bi postao dolarski milijunaš.

“Idem. Odlučio sam”, dočekao nas je na ulasku u Lineu na Središću. Samo smo se nasmijali. Znali smo i on i ja da će se još koji puta predomisliti do konačne odluke. Tijekom razgovora pričali smo o sasvim drugim temama. I onda je u jednom trenutku uzeo mobitel i poslao poruku svom agentu:

“Ne mogu. Ostajem u Dinamu”.

Nazvao ga je Zoran Mamić i smijao se. Malo kasnije i Zdravko. Nisu ga forsirali, još manje nagovarali. Znali su da je to uzaludna misija. Arijanu Ademiju novac nikada nije bio prioritet.

“Kapetane, povedi svoj Dinamo”, glasila je poruka.

Ne znamo kako je to primio Kruno Jurčić, sigurno mu nije bilo drago ali znamo što je Ademijevim ostankom dobio Dinamo. Još dva naslova prvaka, još dva europska proljeća, senzacionalne pobjede nad Tottenhamom i West Hamom i ovo prvenstvo koje će ući u nogometne almanahe kao “Ademijeva titula”.

U međuvremenu je Ademi dobio svoj mural u Zagrebu i status ikone. Fotografija u kojoj se kapetan Dinama obračunava s desetoricom (slobodno ih prebrojite, nije bilo samo vratara Fabianskog) igrača West Hama koji slave gol kod korner zastavice i provociraju maksimirski Sjever trebala bi biti na ulazu u “Hitrec Kacijan”. Da svatko od te djece koja će sutra možda zaigrati za prvu momčad Dinama shvate svu filozofiju i težinu plavog dresa. I karakter koji im treba da ponosno nose taj grb na prsima. Ponosno kao što ga nosi Ademi.

On je motor ovog Dinama. Kapetan i lider. General. Dinamovo hrabro srce koji je svoju odanost dokazao bezbroj puta. I vratio taj dug, ako ga je ikada imao. Jer, da Dinamo ne osvoji ovaj naslov, kola bi nezaustavljivo krenula nizbrdo. Puno toga je na kocki i klubu iz Maksimira silno trebaju kvalifikacije za Ligu prvaka. I vjerojatno će ih dobiti zbog Arijana Ademija. Uostalom, pogledajte njegov učinak u zadnje tri pobjede Dinama. Prvo je na Rujevici okrenuo Rijeku i zabio gol za pobjedu. Protiv Istre je sudjelovao kod sva tri gola Dinama da bi u nedjelju zabio gol s kojim će plavi uzeti naslov prvaka!

“Šapo Kapetane”!