Amaterizam na djelu: B momčad im skupa, ali kada treba platiti Ohajunwu, onda novac nije problem!

S dosta nevjerice dočekana je vijest kako Osijek nema namjeru oformiti B momčad i uključiti se u drugi rang natjecanja. “Novac je razlog”, objašnjava klupski sportski direktor Alen Petrović.

“Nećemo plaćati natjecanje, ni pod razno!”

Čudno zvuči, jer isti taj sportski direktor je prije nekoliko mjeseci objašnjavao koliko je B momčad važna za razvoj mladih igrača. Danas, međutim, klub odustaje. I opet ostavlja dojam da ne zna što zapravo želi. Nekako sumnjamo da iz tih rečenica progovara iskustvo i znanje Alena Petrovića. Ne poznajemo ga u tom svijetlu. Više nam se čini da je sportski direktor dobio za zadatak prenijeti odluku s kojom bi se on, vjerojatno, posljednji složio. No, veži konja gdje ti gazda kaže, stara je uzrečica…

Jer svatko tko iole poznaje nogomet zna koliko B momčad znači za razvoj igrača. Odluka o ukidanju B momčadi jedna je od najštetnijih u novijoj povijesti HNS-a. To nije luksuz, to je nužnost. To je prostor u kojem mladi sazrijevaju, gdje se igrač formira bez pritiska rezultata, ali s jasnim ciljem. Možda su neki tijekom školskih sati sjedili na ušima, ali nije potrebno biti matematički genijalac da se stavi na papir kolike su odštete Osijeku donijeli Daku, Barišić, Šutalo i Beljo. Ukupno 11,2 milijuna eura. A zajedničko im je da su dio svog nogometnog odrastanja proveli upravo u sustavu B momčadi. Kao što su od aktualnog kadra u B momčadi bili Bukvić, Cvijanović, Mikolčić i Omerović, na čijim transferima bi klub trebao zaraditi. Pametnom dosta.

Ovaj prostor za sazrijevanje mladih talenata nije trošak, nego investicija s višestrukim povratom koja Osijeku donosi i financijski i sportski rast. Bez njega se gubi ključna veza prema seniorima, a to će dugoročno skupo koštati. No, sve to nije slučajno. U današnjem Osijeku manjka svega osim opravdanja. Ljetos su dovedeni Žeravica i Jovičić da traže seniorsku priliku – ali gdje, ako B momčadi nema? Na dvojnim registracijama? Bez kontrole procesa?

Klinci poput Farkaša, Barića i Kolarika ostat će visjeti između juniora i HNL-a. Osijek je, istina, privatni klub. I to je u redu. Privatnici imaju pravo na svoje odluke. Ali ako će svaka odluka izgledati kao ova – bez vizije, bez nogometnog smisla, a s viškom računovođa – onda se teško može govoriti o ozbiljnom projektu.

Cijena licence? Četiristo tisuća eura. Zvuči puno, ali nije kad se usporedi s nekim od promašaja na tržištu. Dovoljno je spomenuti Ohajunwu. Došao, vidio, nestao – i ostavio rupu veću od licence za B momčad. I tu je suština svega lošega na Pampasu. Ili u Mađarskoj.

Kad treba trošiti na igrača kojeg nitko nije vidio ni u TV prijenosu, nema problema. Kad treba uložiti u vlastiti razvojni pogon – stiže parola štednje. Rezultat? Klub već dvije godine luta po donjem dijelu tablice, unatoč svim onim silnim talentima koje proizvodi vjerojatno jedna od najboljih nogometnih škola u regiji.

Ovakva odluka neće donijeti ništa doboroga Osijeku. Neće donijeti ništa dobroga niti mladim igračima koji će izgubiti tu jednu stepenicu, možda i krucijalnu za njihov razvoj. OK, uštedjet će se 400 tisuća eura koje će ove zime brže bolje isplatiti nekom novom promašaju poput Justica Ohajunwe ili Kemala Ademija. I onda se, eto, čudom čude što na tribinama najmodernijeg nogometnog zdanja imaju sve manje navijača, a oni koji dolaze redovito im okreću palac prema - dolje!