Oklahoma ima MVP-a! (ne onog na kojeg mislite)

Čudna je bila ta odluka momčadi iz LA-a, osobito jer je LeBron James u nekoliko navrata javno hvalio Carusa, no na gornjim katovima kluba očito nisu shvatili poruku, odlučili su se kladiti na talent Talena Hortona-Tuckera, doveli su Russella Westbrooka i pustili Carusa da za siću odmaršira u Bullse.

Retrospektivno, to je promašaj u rangu puštanja Zupca u Clipperse, a u sedmoj utakmici protiv Nuggetsa vidjeli smo i zašto. Caruso je bio defenzivna noćna mora za Jokića. Član Oklahome je, poput bronhitisa, bio u prsima Jokića čitavu utakmicu. Igrao je fizičku košarku protiv najboljeg košarkaša na svijetu, plesao je na rubu faula iskoristivši kriterij sudaca da puštaju igru s više kontakta. Zatvarao je ulazne paseve za Nikolu, s rukama stalno na liniji dodavanja, hrvao se s njim za poziciju u reketu, radio neumorni pritisak i bacao se za loptom kao da mu život ovisi o tome. U svakom posjedu, u svakom preuzimanju, u svakoj rotaciji – Caruso je bio tamo.

Igrao je košarku kao čovjek koji želi da mu Dana White isplati bonus od 50 tisuća dolara.

Carusov značaj za Oklahomu ne može se izmjeriti statističkim rubrikama (iako je postao tek drugi igrač u povijesti playoffa koji je s klupe imao +/- od +40), ali njegov utjecaj je promijenio ritam utakmice i krvnu sliku OKC-a.

Nakon uvodnih problema, i serije Denvera koja se rezultatski prelila u dvoznamenkastu prednost, Carusov ulazak je prebacio momentum na stranu OKC-a. Spuštanje u stav, dres natopljen znojem i krvava koljena. E, tako se igra obrana. Zapravo, nije to bila obrana, bio je to defenzivni masterclass.

Inače, radi se o 196 cm visokom čovjeku koji nema niti 90 kilograma, dok je Jokić 'mrcina' od 211 cm i gotovo 130 kila. Usput, Caruso je natjerao Daigneaulta da s Jokića makne 216 cm visokog Cheta Holmgrena ili tek nešto nižeg Isaiaha Hartensteina (213 cm).

Jednom je rekao da je njemu svaka utakmica sedma utakmica, a protiv Denvera je stao iza svojih riječi.

„Ako ništa ne osjećate uoči ovakve utakmice, vjerojatno ste serijski ubojica. Morao bi vas netko pregledati. Igrali smo šest puta jedni protiv drugih. Znali smo što će oni raditi, oni su znali što ćemo mi raditi. Na kraju se sve svodi na natjecanje“, komentirao je Caruso koji je priznao kako je jedva dočekao početak utakmice. Doduše, nije rođeni Teksašanin bio nešto naročito nervozan uoči 'najbolje utakmice u sportu. Uhvatio je, kako sam priznaje, devet i pol sati sna, zatim je pogledao malo golfa i odvezao se u dvoranu. Pa onda eksplodirao na parketu.

Isaiah J. Downing-Imagn Images

„Alex je odradio vrhunski posao. Kada govorim o igračkoj 'supstanci', to je upravo on. Riječ je o igraču kod kojeg statistika na kraju utamice ništa ne znači. On utječe na pobjeđivanje“, hvalio je Carusa Denverov v.d. trenera David Adelman.Caruso igra paklenu obranu. Igra košarku na 'pravi način' i ne bježi od trenutka. Da, Oklahoma u svojim redovima ima budućeg MVP-a Shaija Gilgeousa-Alexandera koji je na kraju utrpao 35 poena, za razliku od skromnih 11 Carusa. Međutim, sjajni Kanađanin nije bio detonator preokreta OKC-a. Nije mu išlo do sve do trenutka ulaska u igru ćelavog Teksašanina. Kada je 31-godišnjak počeo opravdavati epitet najvažnijeg remetilačkog faktora protivničke igre, tada je krenuo i playmaker Thundera.

Caruso će rijetko kada, ako i uopće, biti pri vrhu statističkih kolona. Pa, možda mu se zato i nisu nudili bogovski ugovori kakve dobivaju preplaćeni scoreri, a OKC mu je u prosincu dao produženje za četiri godine i 81 milijun dolara. Nije naročito dobro plaćen, ali će zato zaključati tvog najboljeg igrača; čak i kada je u deficitu od 15-ak centimetara i 40-ak kila. Čak i kada je taj igrač ujedno i najbolji košarkaš na planeti. Kada su treneri govorili „obrana je najbolji napad“, Caruso je bio na 'predavanjima' svakog dana u tjednu i, što bi Amerikanci rekli, „twice on Sunday“.

Oklahoma je ciljano dovelo Carusa upravo zbog ovakvih utakmica. Rekao je to i Daigneault nakon pobjede. Pored svih tih talentiranih mladića, trebao mu je okorijeli tip, spreman zagristi loptu i čupati parket. Caruso nije među najtalentiranijim igračima OKC-a, ma niti blizu. Barem ne kada se radi o napadačkom skillsetu. Ali je daleko najtalentiraniji u onim 'neopipljivim' vrijednostima. S njim na svojoj strani, OKC uvijek ima šansu. Alex Caruso tihi je MVP družine iz Oklahome.