Slaven Branislav Babic/PIXSELL
Slaven Branislav Babic/PIXSELL

INTERVJU - Gašper Okorn: "Moje igrače bi svi htjeli za svoje zetove, fali im sportskog bezobrazluka"

Vrijeme Čitanja: 8min | pet. 18.03.22. | 12:30

Slovenski strateg je nakon devet godina donio Kup u Draženov dom, a sada želi i naslov HT Premijer lige

Rijetki su oni koji nisu bili iznenađeni kada je puknula vijest da je Gašper Okorn novi trener Cibone. Spominjala su se razna imena, u prvom planu je bio Josip Sesar, a na koncu je mjesto Vlade Jovanovića zauzeo 48-godišnji slovenski strateg. I ubrzo je svojim pristupom opustio svlačionicu koja mu je vratila osvajanjem Kupa i s 12 pobjeda zaredom. S Okornom smo pričali uoči početka Lige za prvaka, a na početku smo upitali što ga je privuklo da preuzme vođenje zagrebačkog kluba.

Po dolasku u klub sam već rekao da sam došao u složenu kuću, znalo se više-manje sve o principima, izgrađena su bili i obrana i napad i s te strane nije bilo previše posla. Ono što je mene interesiralo je da vratim igru Cibone s početka sezone. Ona Cibona s početka i Cibona koju sam tada preuzeo je imala veliki raskorak u igri i želio sam da to ponovno bude ona agresivna, brza i poletna Cibona, koji nije tako zategnuta”.

U razgovoru s igračima se može doznati kako ste ih osvojili svojim ležernijim pristupom i da oni čvrsto stoje iza vas. Kako vi gledate na to?

„Normalno da mi je drago čuti tako nešto, a na koncu se to i odražava na rezultatu. Možeš imati najbolje igrače u momčadi, ali bez kemije nećeš od te momčadi dobiti ništa. I puno bolji treneri od mene ističu da se kemija stvara i da to ne možeš fejkati. Imam jedan otvoren i pošten odnos s igračima, moraš im nešto dati, a ne samo tražiti i uzimati od njih. Između njih se stvara ta atmosfera i trener nema tu puno utjecaja što se toga tiče. Zna se kod nas tko je trener, ali isto tako taj trener bez povjerenja igrača ne znači ništa”.

No dobro, da ne bi sada ispalo kako ih samo hvalite, sigurno postoji nešto što bi ste htjeli promijeniti.

„Svi znamo da su ovo većinom mladi momci, ali oni su predobri i to govorim u košarkaškom smislu. Ne sada da bi morali biti barabe van terena, nego da im fali onog dobrog starog sportskog bezobrazluka kako mi to volimo reći. Mislim da bi puno ljudi koji imaju kćeri voljeli ove igrače uzeti za zetove. S druge strane, riječ je o dečkima koji su košarkaški pismeni, prošli su sve te škole i s njima je sjajno raditi jer kuže košarku. Nema veze koliko su mladi, a to sam im i rekao kada sam stigao, moraju početi osvajati trofeje i čini mi se da se u osvajanju Kupa nešto prelomilo u njihovim glavama i to je veliki plus”.

Kada kažete da se u njihovim glavama nešto prelomilo, mislite li na to da će Cibonu u domaćem prvenstvu do kraja biti teško pobijediti?

„Kada sam došao ovdje znao sam da je sezona još itekako živa. Pronašli smo neki ritam uoči Kupa, iako tada nismo bili uvjereni da možemo otići do kraja. Puno smo pričali o tome, uvjeravao sam ih da mogu i reakcija je bila dobra. Bili su u finalu malo nervozni jer su osjetili da doista mogu osvojiti trofej i sada smo poslali poruku konkurentima. Prije mjesec i pol dana smo zaostajali tri pobjede za Zadrom, dvije za Splitom, nismo imali nikakvo pravo na krivi korak do kraja i onda smo dobili šest zaredom i na kraju smo došli u egal u Ligi za prvaka, za koji nitko nije mislio da je moguć. I sada je sve otvoreno, a presudit će tko će biti fizički i mentalno najspremniji kada se bude odlučivalo”.

Jesu li po vašem mišljenju Split i Zadar najveći konkurenti u pohodu na titulu?

„Tu bih dodao i Cedevitu Junior, koja nas je pobijedila i koja igra jako dobru košarku. Tako da bih rekao da su u toj utrci za naslov četiri kluba”.

U vašem kratkom mandatu promovirali ste Amara Gegića u prvog igrača kluba. Kako gledate na njegov razvoj?

„Radi se o igraču koji je rođen za modernu košarku. Igra na poziciji tri, ali može igrati i s loptom na jedan, zna igrati pick, ima solidan šut, prodoran je i zna igrati leđima, dakle njegov paket je kompletan. On sada mora razumjeti da mora raditi na detaljima. Prvo u obrani, kada u kojem trenutku nešto napraviti, kada mali faul, kada da pomogne i kada će to popraviti on je igrač koji bi mogao napraviti veliku karijeru”.

S druge strane, imamo slučaj Lovre Gnjidića, također nevjerojatno talentiranog igrača, a kojemu nedostaje agresivnosti, ali i poena u posljednje vrijeme.

„Zauzeo sam stav da je Lovro prvi play Cibone i ne odustajem od toga. Možda se i malo previše piše o Lovri, možda ga to sve opterećuje, ali isto tako on nije lagan za vođenje. Međutim, svi su veliki igrači bili malo svojeglavi. Gnjidić je dobar dečko, koji previše brine o drugima i mora sve ove stvari iskusiti. Mi ćemo biti strpljivi s njim i tu smo da mu pomognemo, a onda će taj zadnji korak morati napraviti sam. Nije samo stvar poena, nego što on previše igra u širinu. On svojim korakom i driblingom može slomiti bilo koju obranu pa je onda samo pitanje s koje će strane pasti koš. Ima tu stvari za raditi i on sam mora shvatiti što je najbolje za njega”.

Uoči Lige za prvaka dobili ste i pojačanje u vidu Roka Prkačina - klupski dragulj se vratio nakon tri mjeseca neigranja zbog ozljede. Koliko će vam sada biti zahtjevno uklopiti ga u momčad, ako znamo da se preporođeni Toni Nakić jako dobro snašao na poziciji četiri, a na kojoj često igra i Nate Reuvers.

„To je jako dobro pitanje i mislim da je način na koji ćemo ga uklopiti u sastav ključan za naše ambicije ove sezone. Nije uopće sporno što Roko može dati ovoj momčadi i koliki je to potencijal u tom dečku, a sada se mora uključiti ponovno u momčad. Kemije je stvorena i moramo s njim biti strpljivi i pomoći mu da se vrati. Vjerujem da su se neki njegovi planovi narušili s tom ozljedom i on sada mora proći taj košarkaški i mentalni proces vraćanja na parket. Za Nakića se ne bojim, on će ostati na četvorci, pa ćemo na centarskoj poziciji imati Reuversa i Danka Brankovića”.

Porazom od FMP-a Cibona je izgubila šanse za ulazak u abaligaško doigravanje, no i to je iskorak u odnosu na prošle sezone kada se spominjala samo borba za ostanak. Kako vi gledate na ABA ligu i što mislite o tome da niti jedna hrvatski klub ne igra u europskim natjecanjima?

„ABA liga bi mogla biti kvalitetna kada bi se neke stvari posložile. Prvo ABA liga i nacionalni savezi se moraju usuglasiti oko toga, da li je ta liga okej ili ne. Druga stvar je da imate disbalans između istoka i zapada i u pravilima s brojem stranaca. Ako Cibona uzme pet stranaca pa što ćemo s njima ako mogu igrati samo ABA ligu. Zatim, treba se za nešto igrati, što to donosi ABA liga? Prvo mjesto ne donosi ništa i sve su licence dodijeljene. Protiv sam tog licenciranja jer uništava europsku košarku. A to da hrvatski klubovi ne igraju Europu je ludost, i zato sam zagovaratelj igranja Lige prvaka, a koja bi onda privukla i igrače”.

Kako gledate na hrvatsku košarku koja posljednjih 20-ak godina ide silaznom putanjom?

„Znam da će zvučati kao floskula, ali rad s mladim igračima i skauting su pali. Možeš ti pronaći mladog igrača, a pitanje je onda što ti točno želiš s njim. Ako misliš da će od njega postati igrač, a s njim radi trener koji za to dobiva kikiriki, nećeš dobiti ništa. U bivšoj su državi treneri po cijele dane bili u dvorani, no onda su i jako dobro živjeli od trenerskog posla. Zatim je i stvar onoga o čemu sam ranije pričao, savezi i ABA liga, pa i druga natjecanja se moraju usuglasiti oko kalendara. Primjerice, kako ću ja nekom mladom igraču objasniti gdje je pogriješio pa onda i kako da to ispravi ako imamo tri utakmice u sedam dana? Niti ga razvijaš niti ga korigiraš. Više sam treninga odradio u Mađarskoj u 14 dana nego ovdje u dva mjeseca. Kada se te osnovne stvari poslože i tu prvenstveno mislim na rad s mladima, onda možemo očekivati nekakvo poboljšanje”, ističe Okorn, pa dodaje i još jedan očiti problem.

„I ta stvar s kvalifikacijskim prozorima je užasna, pa zamislite samo kako se osjećaju ti mladići kada ih se otvoreno naziva B ili C momčadi... To za nikoga nije dobro, ta svađa Uleba i Fibe, to uništava sport. Znamo svi da je nogomet uvijek bio nogomet, ali iza toga je uvijek bila košarka, no mislim da je košarka najviše izgubila u zadnjim godinama baš zbog tih odnosa”.

Okorna smo za upitali i kakvu košarku voli pogledati u slobodno vrijeme.

„Odmah ću vam reći kako NBA ne pratim. OK, možda malo više otkako je Luka Dončić tamo, ali da pogledam cijelu NBA utakmicu morali bi se vratiti u vrijeme Jordana i Kukoča. Mogu se tamo vidjeti neke stvari, izolacije i specijali, ali europska košarka mi je privlačnija. Volim ove sezone pogledati Olympiacos, Efes jer ne mijenja puno svoju momčad i Barcelonu zbog kvalitete i Jasikevičiusa koji traži čuda od svojih igrača”.

Kada je dolazio u klub nije htio pričati o ničemu osim o ovoj sezoni. Okorna smo morali upitati je li se nešto promijenilo u vezo toga nakon uspjeha zadnjih mjeseci?

Nije se ništa promijenilo. Želim da ovo odradimo do kraja pa ćemo razgovarati. Već sam rekao da želim nešto napraviti s Cibonom pa će i meni pisati u CV-u da sam osvojio trofej s klubom i onda će mi se vrata otvarati. Želimo i u prvenstvu staviti recku, pa ćemo onda pričati što i kako dalje”.



Tagovi

CibonaABA ligaRoko PrkačinAmar GegićLovro Gnjidićizdvajamointervju

Ostale Vijesti