A. LesičkiNije drama, još manje tragedija! Ali je opomena!
Vrijeme Čitanja: 3min | čet. 18.06.26. | 08:00
Poraz od Engleske ogolio je slabosti koje se više ne mogu ignorirati. Obrana koja je trebala biti oslonac raspala se u Dallasu, a iluzije su nestale. Hrvatska sada nema izbora – Panama i Gana postaju utakmice istine i borbe za prolaz.
Da je drama - nije. Nije ni blizu. Ovo je tek onaj neugodni šamar koji te natjera da se pogledaš u ogledalo. Dečki su bili utučeni, bit će još koji dan, ali to je normalno. Porazi se ne preskaču, oni se odrade. Odboluju. I onda se ide dalje. U četvrtak je regeneracija, a od petka – nova stranica.
Ali, poraz iz Dallasa upalio je alarm. I to onaj koji se ne smije ignorirati. Odjednom, Panama u Torontu više nije “usputna”, nego ključna. A Gana u Philadelphiji- još i više. Zapravo, vraćamo se na ono što smo cijelo vrijeme znali: prolaz se lomi upravo tamo. S Engleskom što uzmeš - uzmeš. Mi nismo uzeli ništa. Osim jedne važne lekcije.
Neke stvari koje smo uzimali zdravo za gotovo- ne funkcioniraju.
Primjer? Defenzivni skok. Govorili smo da je obrana forte ove Hrvatske. Da će to biti naše najače oružje. Dallas je to demantirao u 90 minuta. Curilo je na sve strane. Nije bilo kontrole, nije bilo reakcije, nije bilo autoriteta. I onda dopustiš najboljem napadaču svijeta da ti se šeta kaznenim prostorom i zabija glavom s 11 metara. To nije detalj. To je problem.
.jpg.webp)
.jpg.webp)
A nije da nemaš alata. Imaš visinu. Imaš dva moćna stopera. Imaš i Šutala s iskustvom. Ali imaš i amaterske reakcije koje te koštaju dva prejeftina gola. Na toj razini - to se ne oprašta.
I kad se na sve to nadoveže činjenica da Luka nije bio pravi - jednadžba je jasna. Nema ravnoteže, nema kontrole, nema Hrvatske kakvu poznajemo. I na kakvu smo navikli. I sebe i svijet…
Prvo poluvrijeme još je imalo smisla. Drugo – raspad. Livaković primi četiri, a bude najbolji na terenu. To dovoljno govori. Kvaliteta Engleske je isplivala, a s njom i naše slabosti. A imali smo trenutke. Dvaput smo se vratili. Bili smo u psihološkoj prednosti na poluvremenu. To se moralo bolje kapitalizirati.
Ipak, nije sve crno. Bilo je sekvenci u kojima smo Engleze stisnuli na njihovih 20 metara. Kretanje, rotacije, hrabrost - to je izgledalo dobro. Zabijena su dva gola. Baturina je stigao. Musa se javio. Kovačić je bio korektan, Marco Pašalić gladan… Dakle, ima materijala. Ali više nema iluzija.
Sada se igra za prolaz. I to bez zadrške.
I na koncu, riječ-dvije o sustavu. Ideja je jasna. Nije izgledalo loše u ožujku, ali očito nije dovoljno dobro za ovu razinu. Ne s tom trojicom otraga. Ne kada nemaš klasične wingbackove. A imaš jednog koji s 38 mora pokriti cijelu stranu i drugog koji je vrhunski bek, ali je sasvim prosječno krilo.
Hrvatska se mora resetirati i vratiti osnovama. 4-3-3 protiv Paname. Isto protiv Gane. Pa sam pao – sam se ubio. Ako već i kihnemo na Mundijalu, onda barem idemo do kraja s onim što nam je oduvijek najbolje išlo. Izmišljati toplu vodu treba prepustiti onima koji dolaze. Sada nije više vrijeme za eksperimente.