P. ZobecGakpo je pronašao snagu, Koeman nije
Vrijeme Čitanja: 3min | uto. 30.06.26. | 11:15
Na kraju će ostati zapisano da je Maroko prošao dalje, a Nizozemska još jednom izgubila raspucavanje. Ali iza tog suhoparnog podatka skriva se jedna puno ljudskija priča. O čovjeku koji je unatoč nezamislivom gubitku pronašao snagu igrati. I o izborniku koji nije pronašao jednaku hrabrost vjerovati svojoj momčadi.
Nogomet je krhka posuda bezbroj misli i emocija. Utakmica Nizozemske i Maroka daje za pravo takvoj tvrdnji. Codyju Gakpu se posuda napunila do vrha u 72. minuti kada je zabio gol za Nizozemsku u okršaju protiv Maroka. Cijela nizozemska reprezentacija natiskala se na teren kako bi proslavila pogodak. Bio je to čin podrške suigraču. Naime, Gakpo je odlučio igrati unatoč tome što su on i njegova partnerica tragično izgubili nerođenog sina. Suze su mu se slijevale niz lice dok se vraćao na centar, pokazujući prema nebu i dok ga je, neutješnog, grlio Denzel Dumfries.
Sigurno je u nekoj drugoj 'simulaciji' Gakpov pogodak bio pobjednički, a sport pokazao svoju iskupiteljsku stranu. Ovog puta se, međutim, nogomet nije odrekao prava da bude beskrajno okrutan.
U prvoj minuti sudačke nadoknade Marokanac Chemsdine Talbi nabacio je upotrebljivu loptu u srce nizozemskog kaznenog prostora, odakle ju je Issa Diop glavom sparkirao u mrežu.
Nakon posljednjeg sučevog zvižduka pogled se neizbježno okrenuo prema čovjeku koji je birao način na koji će Nizozemska igrati.
Ronald Koeman će zbog toga biti skrutiniziran. Čak i laičkom oku, njegov plan djelovao je kukavički. Nizozemska, istini za volju, nije blistala u grupnoj fazi, ali je postigla deset golova protiv Švedske, Japana i Tunisa. Nijedna reprezentacija nije zabila više, no nizozemski izbornik ipak nije vjerovao da njegova momčad može nadigrati Maroko u igri za gol više. Odbacio je zacrtanih 4-3-3, preselio veznjaka Tijanija Reijndersa na klupu i postavio petoricu u obranu s jednim ciljem - da zatvori sve prilaze golu.
Zbog manjka hrabrosti izbornika, nesigurnost se uvukla i u glave i noge igrača. Nizozemci su protiv Maroka imali skromnih 30 posto posjeda lopte, a prvu ozbiljnu priliku tik pred kraj prvog poluvremena. Do toga je vratar, Bart Verbruggen, bio njihov najbolji igrač. Kada vam je vratar najbolji igrač nakon uvodnog dijela, teško je tvrditi da plan uspješno funckionira.
Pa i na takvim postavkama, Koeman je bio blizu obećane zemlje. Minute su ga od toga dijelile. Ali nakon pogotka Maroka i ulaska u raspucavanje, tmurni oblaci su se nadvili nad sudbinom Nizozemaca. Nizozemska posuda se razbila u stotine komadića, a marokanska ispunila do vrha.
REUTERS/Eloisa SanchezPoznata je to priča Oranja. Ako ste mislili da su Englezi loši u raspucavanjima, što kažete na ovu statistiku? Nizozemci su, od 1992. sudjelovali u deset 'testiranja živaca'. A poraz su pretrpjeli u njih čak osam! Pobijedili su tek Švedsku na Euru 2004. godine i Kostariku na SP-u 2014. Na Mundijalu 2016. samo su podebljali užasnu statistiku.
Na kraju će ostati zapisano da je Maroko prošao dalje, a Nizozemska još jednom izgubila raspucavanje. Ali iza tog suhoparnog podatka skriva se jedna puno ljudskija priča. O čovjeku koji je unatoč nezamislivom gubitku pronašao snagu igrati. I o izborniku koji nije pronašao jednaku hrabrost vjerovati svojoj momčadi. Nizozemci su još jednom ostali zarobljeni u priči koja ih prati desetljećima: dovoljno dobri da povjeruju, nedovoljno hrabri da dovrše posao. Čekanje se nastavlja.