Bafana-Bafana, gol za cijelu Afriku i igrač kojeg smo zavoljeli – čim smo ga prvi put ugledali!

Sjećamo se tog ogleda kao da je bio jučer. Vrućina se osjećala i preko TV-ekrana, a dresovi domaćina nekako su najviše podsjećali na Jamajku. Onu koju svi uvijek simpatiziramo, bilo da je riječ o štafeti 4x100 metara ili bob utrci na Olimpijskim igrama u Calgaryju. No, nije samo do dresova i većinski dugih, raščupanih frizura, Južnoafrikanci su tada zaista imali neku posebnu auru. I cijeli svijet uz sebe.

Nakon Njemačke 2006. godine, Južna Afrika 2010. djelovala je pomalo čudno, novo... čak i neprirodno. Nije se očekivalo gotovo pa ništa, a dobilo se jako puno. Doduše, možda i previše, jer komarac u gluho doba noći zvuči poput Verdijeve opere u usporedbi s vuvuzelama koje su pratile cijelo prvenstvo.

Meksiko, inače reprezentacija koju je lako zavoljeti zbog silnog intenziteta te jedne vječne uloge autsajdera, 11. lipnja 2010. godine nije imao nešto previše nepristranih simpatizera u svojem kutu. Za sve je kriva Bafana-Bafana, odnosno dečki koje smo percipirali kao da su se, evo, koji dan prije početka SP-a skupili pa će sad nešto pokušati i odigrati.

Naravno da su Meksikanci bili favoriti u prvoj utakmici SP-a 2010. godine, za njih su tada igrali Rafael Márquez i Carlos Vela, s klupe su još ušli Guardado, Chicharito i (Maestro) Blanco, ali nakon što su domaćini prvih 45 minuta uspjeli nekako izdržati bez da prime pogodak, samopouzdanje im je u nastavku strelovito naraslo.

A onda se dogodila ona kultna 55. minuta. I jedan od najpoznatijih pogodaka koje je nogomet ikada dao.

Foto: REUTERS/Henry Romero

Ne pretjerujemo, te utakmice i tog pogotka sjećamo se kao da su bili jučer. Nema potrebe za Youtubeom, dovoljno je samo zatvoriti oči.

I akcija ide: Dikgacoi za Tshabalalu, njegov bijeg po lijevoj strani terena, malo nespretno primanje lopte, ali onda i ona čudesna završnica koja... Mah, kao da ne znate. Suprotne rašlje i usklik briljantnog Petera Druryja, jednog od najboljih komentatora svih vremena.

„Gol za Južnu Afriku, gol za cijelu Afriku!“

A onda onaj ples, isto tako i ludnica na tribinama, pred malim ekranima... Bafana-Bafana!

Foto: REUTERS/Henry Romero

Siphiwe Tshabalala, igrač kojeg (osim po tom pogotku) najviše pamtimo po onim njegovim simpatičnim dredloksima, više nije u nogometu. Barem ne kao trener ili nešto tome slično. Vjerovali ili ne, on se danas bavi pisanjem knjiga za djecu, a nedavno je dobio poziv i da posjeti Harvard.

Nogometni je ambasador, ali to više nije stvar izbora. Takvim su ga učinili život i onaj pogodak.

„To će zauvijek biti najveći pogodak moje karijere jer je dotaknuo toliko života i donio radost tolikim ljudima. Uvijek ću ga voljeti – prekrasan je – ali taj pogodak je veći od mene kao pojedinca. Iako se dogodio prije 10 godina (sada 16, op.a.), još uvijek mi se čini kao da je bilo jučer jer svaki dan dobivam podsjetnike i poruke od ljudi o njemu. To je vrlo dirljivo i čini me poniznim“, rekao je za Fifinu službenu stranicu 41-godišnjak iz Soweta koji je – ipak – pored svih silnih igrača kao što su Benni McCarthy, Lucas Radebe i Steven Pienaar, danas najpoznatiji nogometaš kojeg je Južna Afrika dala svijetu.

Točno 16 godina od tog pogotka – dolazimo do 11. lipnja 2026. godine. I prve utakmice na SP-u koju će odigrati – Meksiko i Južnoafrička Republika. Neka kaže tko što hoće, ali ne pamtimo da se dulje čakalo na uzvratnu utakmicu od ovog ogleda...