Bilo je teško uvjeriti Europljane da krenu na dugo putovanje. Englezi nisu htjeli igrati sa zemljama s kojima su bili u ratu, usput su ih smatrali izvan konkurencije; Španjolci nisu htjeli prekidati domaće prvenstvo; Nijemci i Talijani smatrali su da je Rimetova ideja potpuna utopija...

U takvim uvjetima Urugvajci su prvo dočekali nogometni svijet, a potom ga uz pomoć domaćeg terena prilično lako pokorili.

FINALE je odigran na famoznom Centenaruiju 30. lipnja. Urugvajci su poveli, Argentinci preokrenuli do poluvremena, da bi u nastavku na terenu postojala samo jedna momčad. Tri lagana komada (Cea, Iriarte, Castro) i fešta je mogla početi. Odmah nakon finala predsjednica je sljedeći dan proglasila neradnim.

Zbog neovlaštenog preseljenja sjedišta Nogometnog saveza Jugoslavije iz Zagreba u Beograd burna je bila reakcije hrvatske javnosti i nogometnog vrha: čak osmorici standardnih reprezentativaca zabranjeno je odazvati se pozivu izbornika Boška Simonovića. Tako su u Urugvaj otišli samo igrači iz beogradskih klubova BSK-a, Jugoslavije i BASK-a, te trojica igrača koji su igrali u Francuskoj.

Iako bez Hrvata, Plavi ​​su napravili veliki rezultat u Montevideu. Golovima Aleksandra Tirnanića i Ivice Beka pobijedili su u skupini Brazil s 2-1, a potom i Boliviju – 4-0 (Bek dva, Moša Marjanović i Đokica Vujadinović). U polufinalu protiv domaćina nije bilo šanse. Vodstvo od 1-0 (Vujadinović) Urugvajci uz obilatu pomoć sudaca za pola sata preokreću na 3-1. Do kraja 6-1 i dioba trećeg mjesta s Amerikancima, jer nije se igralo za treće mjesto, no FIFA vodi SAD kao trećeplasiranu zbog boljeg učinka, točnije gol-razlike.

ČINJENICE

Broj sudionika 13

Broj igara 18

70 postignutih golova

Golovi po utakmici 3,89

Najbolji strijelac Guillermo Stabile, Argentina (osam golova)

Najbolji igrač Guillermo Stabile, Argentina

Ukupna posjeta 434.500

Gledatelja po utakmici 24.139

AKO NISI ZNAO...

* Jugoslavija je bila jedna od četiri europske reprezentacije u Urugvaju 1930, uz Belgiju, Francusku i Rumunjsku. Zbog "usluge" koju su učinili Julesu Rimetu, čelnici Saveza i uopće nogometne Jugoslavije idućih će godina imati vrlo dobru poziciju u Svjetskoj nogometnoj organizaciji.

* Rumunjski kralj Karlo II bio je veliki ljubitelj nogometa i želio je da njegova zemlja sudjeluje na prvom Svjetskom prvenstvu pod svaku cijenu. Zato je svim reprezentativcima osigurao tromjesečni odmor i izbivanje s redovnih poslova. Neki izvori u Rumunjskoj čak tvrde da je kralj Karlo imao ulogu pomoćnog trenera, te da se miješao i u sastavljanje momčadi.

* Nijedna utakmica na prvom Svjetskom prvenstvu nije završila remijem. Za prvi remi čekalo se do četvrtfinala sljedećeg Svjetskog prvenstva u Italiji, a to je bila već 30. utakmica u novoformiranom natjecanju...

* Francuz Lucien Laurent ušao je u nogometnu povijest postigavši prvi pogodak na Svjetskom prvenstvu. Igrala se 19. minuta utakmice između Francuske i Meksika (4-1).

* Na nagovor svog čovjeka i utemeljitelja Svjetskog prvenstva Julesa Rimeta, Francuzi su nevoljko pristali sudjelovati, ali su na dugi put krenuli bez svog najboljeg igrača Manuela Anatola i izbornika Raoula Jacquesa Caudroa zbog obveza prema glazbenoj akademiji.

* Zbog velikog rivalstva i još većeg nepovjerenja, finale između Argentine i Urugvaja igralo se s dvije lopte. Budući da se dvije ekipe nisu mogle dogovoriti, prvi dio utakmice igrao se s "argentinskom", a drugi s "urugvajskom" loptom.

* Na prvom Svjetskom prvenstvu utakmicu između Rumunjske i Perua odigranu 14. srpnja pratilo je samo 300 gledatelja. Do danas je to najmanja posjećenost utakmice u povijesti ovog natjecanja...

* Strijelac pogotka u finalu za Urugvajce Hector Castro cijelu je karijeru igrao bez desne ruke koju si je kao 13-godišnjak odsjekao električnom pilom. Za Urugvaj je u 10 godina odigrao 25 utakmica i postigao 24 gola...