Portugal ove generacije

Renesansa hrvatskog rukometa u najsavršenijem izdanju prikazana je u utakmici polufinala Svjetskog prvenstva između Francuske i Hrvatske u Areni Zagreb. Izborili su ga predstavnici Lijepe naše i to na kakav način! Razmontirali su silovitu Francusku! Sve što postoji ponosno u hrvatskom sportu te se večeri spojilo u jedno u zagrebačkoj dvorani. Inat, želja, prkos, ponos pa i osveta, naplata duga. Baš sve. 

Odigraj na svoje favorite u širokoj ponudi na Germaniji (Igraj odgovorno, 18+)

Upozorio je javnost čak i legendarni Francuz, Nikola Karabatić: 

“Da se igra van Hrvatske bila bi Francuska favorit, ali ovdje, s punom Arenom i ovom energijom…”, rekao je u razgovoru za naš portal i samo se blago nasmiješio. Bio je u pravu, nije Hrvatska na domaćem terenu i vani ista. Ovdje doista postoji taj osmi igrač, ta podrška i taj poguranac. Ne treba nam ni sudački, ne moramo biti ni zdravi, možemo polomljeni, možemo kakvi god, ali moramo zajedno.

Karabatić za Germanijak: „Sjetim se još 'okršaja' s Balićem, naježim na oproštaj u Zagrebu, a ponosan sam na svoje korijene“

Sve se slaže savršeno. I kada ne ide, imamo pobjednički mentalitet za povratak i preokret, što već dugo nismo imali. Briljantne izvedbe naših igrača, fenomenalni vratari, stijene u obrani. Upravo na je obrana pružila mogućnost da imamo brz napad, da dolazimo do nekih lakših golova, a kada je trebalo, Hrvati su pokazali i da imaju šutere daleko bolje od francuskih, kojima su nas toliko plašili. Marin Jelinić imao je pet komada do poluvremena, Mateo Maraš četiri, koliko i Zvonimir Srna, a Martinović jedan manje. 

Do kraja utakmice naši su dečki nastavili oduševljavati, razbili su Francuze, rastavili na proste faktore. Gledali smo najljepšu utakmicu hrvatskog rukometa od one rapsodije protiv Poljske u Krakowu.

Domagoj Duvnjak otplesao je svoj posljednji ples pred domaćom publikom. Emotivno završio taj dio svoje reprezentativne karijere. Sada ide u Oslo završiti ju za tu istu publiku na najbolji mogući način. Za sebe, za svoju bogatu karijeru, za svoje Đakovo i za svoju Hrvatsku. Posljednje hvala za sve vrijeme koje smo proveli zajedno gledajući njega kako stasa u najboljeg rukometaša na svijetu, a on nas kako s njim proživljavamo svaki korak. Zaslužio je imati najsjajniju kolajnu oko vrata i Lijepu našu poslušati posljednji puta ne prije, nego poslije utakmice. 

Norveška mora biti, ma Norveška je Portugal ove generacije. 

Sanjin Strukic