E. GrgićO tempora, o mores! "Moj rastanak sa Zagrebom nema veze s igračima"
Vrijeme Čitanja: 3min | uto. 06.05.25. | 18:15
Kako se ono kaže - bolje da umre selo, nego običaji?
Velimir Petković više nije trener Zagreba. Vijest koja je u kišno jutro ovoga utorka iznenadila rukometnu javnost, ili, pak, nije. Dok je na van rečeno kako se radi o sporazumnom raskidu, u stvarnosti ipak nije bilo tako.
"Moj rastanak sa Zagrebom nema veze ni s Našicama niti s igračima", kratko nam je poručio sada već bivši trener Zagrebaša.
Naime, odlazak Petkovića već je neko vrijeme bila tema u rukometnim krugovima, ali nitko ga nije očekivao u samoj završnici sezone, kada su pred Zagrebom ključne utakmice za naslov prvaka. Klub je iskoristio, između ostalog, remi s Nexeom kao priliku za razlaz. Istina je da Zagreb ne igra dobro otkako je završila europska priča za njih, igrači kao da su otišli na preuranjen odmor, ali situacija još nije izgubljena, a upitno je koliko će tu pomoći otkaz treneru.
Puno se toga dalo iščitati i iz same objave kluba u kojoj rukometnom puku obratio Božidar Jović, glavni menadžer RK Zagreba. U njoj kaže kako je Petković "podigao ekipu po svom dolasku", par rečenica kasnije, pak, demantira sam sebe i tvrdi "pružio sve svoje veliko iskustvo i znanje ne bi li podigao momčad, ali nažalost to se do sada nije dogodilo". Možda je samo nespretno sročena izjava, a možda jednostavno u Zagrebu ne znaju niti sami kako opravdati svoju odluku jer, ne čini se Petković kao trener koji bi u ovom trenutku napustio svoju momčad.
Dapače, dosta je ružno napomenuo: "Osjetili smo određeno nezadovoljstvo kod velikog broja igrača, kako onih koji većim dijelom nisu igrali, tako i onih koji su korišteni u rotaciji." Rečenica s koja je sigurno za neke igrače istinita jer nitko ne voli sjediti na klupi, ali i nepotrebna za istaknuti u ovom trenutku jer Petković nije trener kojega zamišljate kao osobu koja voli sukobe s igračima. Pa sada, ili dušu griješimo mi ili Zagreb. Uostalom, na samom predstavljanju trenera, Jović je rekao:
"Mislim da će mnogim mladim igračima Petko puno značiti kroz trening, razgovor, kroz iskustvo jer je puno značio i meni."
Još po saznanju da će Petković postati novi trener Zagreba spominjali smo njegov karakter. Čvrst, ali pravedan, čeličan, ali empatičan. No, s bogatim iskustvom, daleko od nekoga kojemu možete naređivati, no čak i uz višedesetljetne prijateljske odnose koje je Petković imao s čelnicima Lavova, na kraju je pobijedila karta koju u zagrebačkom klubu (pre)često izvlače iz rukava - potjeraj trenera. Ni Jović, koji je uz Petkovića igrački stasao od pionira do reprezentativca i olimpijca, koji je inzistirao na Petkovićevom dolasku i uspio slomiti njegovu 'nikada se neću vratiti na Balkan' tezu, ovoga puta nije stao uz svoga bivšeg trenera i prijatelja.
Ovoga puta Zagrebu nije bio dovoljno dobar trener s 30 godina iskustva u Njemačkoj, u Bundesligi (Wetzlar, Göpinngen, Eisenach i Berlin), četverostruki osvajač EHF kupa i trener koji je sa banjalučkim Borcem osvojio IHF kup 1991. godine, srušivši moćni CSKA s Talentom Duševajevom. Naravno, na staroj slavi se ne živi, ali daleko od toga da Petković nije uspio probuditi Zagrebaše kada je u studenom stigao na njihovu klupu nakon odlaska Andrije Nikolića poslije poraza u Magdeburgu. A upravo je rušenje Magdeburga bio Petkovićev početak u Zagrebu. Uslijedili su nakon toga i porazi, sastavni dio sporta, posebno profesionalnog kada financijski ne možete parirati svojim protivnicima, ali bilo je i velikih pobjeda.
Zagreb si je zakomplicirao put do naslova, Nexe je stigao do jedne dodatne utakmice otkinuvši bod u Kutiji šibica, a sada će taj posao morati završiti s novim trenerom. Bit će to vjerojatno Andrija Nikolić, spreman uskočiti u vatru i gasiti požar. No već godinama požarište u Zagrebu nije na trenerskoj klupi...
