Bizarna situacija u Splitu: Rukometna utakmica prekinuta zbog skliskog parketa, a Gripe bile iznajmljene za futsal?

Neobičan rasplet obilježio je četvrtfinale Hrvatskoga rukometnog kupa između Splita i Ribole Kaštele. Susret je u srijedu prekinut već u 29. minuti, pri vodstvu gostiju 18-13, i zo zbog nepovoljnih uvjeta za igru te prevelike vlage na parketu dvorane na Poljudu.

Dodatnu bizarnost cijeloj situaciji daje činjenica da se utakmica prvotno trebala igrati u dvorani Gripe. No, kako se tvrdi, ona je u istom terminu bila iznajmljena za rekreativno igranje malog nogometa, pa su rukometaši završili na Poljudu, što zvuči posve bizarno.

„Igrači obiju momčadi cijelu su utakmicu proklizavali i padali na parketu koji nije bio ni približno spreman za igru. Nakon ozbiljne ozljede našeg igrača Antea Balića, na inicijativu obiju klupa, utakmica je prekinuta. Svatko tko je danas bio u dvorani zna jednu stvar: bili smo blizu tragedije. Istovremeno, momčadi iz naše lige, BM 07 i Dugopolje, sutra igraju u dvorani Gripe. Pitamo se zašto RK Split, klub s 80 godina tradicije, nije dobio isti uvjet. Zahvaljujemo Rukometni klub Ribola Kaštela na korektnom i sportskom stavu. Njihovi igrači bili su izloženi istoj opasnosti kao i naši, i to pokazuje da ovdje nije riječ o jednom klubu, nego o sigurnosti svih nas.

Ovo ne zaslužujemo. Borimo se za svaki trening. Treniramo u 23 sata. Molimo za termine, molimo za dio dvorane. Istovremeno gledamo kako se neki termini uopće ne koriste, jer na njih nitko ne dolazi, a mi čekamo hoće li se nešto osloboditi. Mi bismo samo trenirali. Ali ako ni to ne možemo dobiti, onda barem zaslužujemo odigrati utakmicu u normalnim uvjetima, a da se nitko ne boji za vlastito zdravlje.

Ne tražimo privilegije, tražimo minimum. RK Split djeluje već 80 godina. Nismo brisali dugove niti krenuli ispočetka, isti smo klub, s istom poviješću. Iz našeg kluba potekle su tri olimpijske medalje. Taj klub danas nosi teret na leđima ljudi koji vole rukomet, ljudi koji svoje slobodno vrijeme daju ovom sportu. Danas su upravo oni imali odgovornost pobrinuti se da se djeca zdrava vrate kući. To nije posao koji bi itko trebao obavljati sa strahom.