Krvavec - najbolje skijalište Slovenije koje živi punim plućima i van sezone

Kada netko zna svoj posao, uvjeti postaju nebitni. Prepreke su tek izazov i motivacija, a susjedna Slovenija to najbolje potvrđuje u turističkom smislu – svjedočili smo tome na svježem Krvavcu.

Krvavec smo znali kao vikend-destinaciju zagrebačkih skijaša, uz Roglu jedinu pravu zimsku oazu u blizini, ali ovaj put nas je oduševio bez snijega. Nije to bio samo onaj poznati spektakularni pogled na Kamniške Alpe, Karavanke i Julijske Alpe, koji odmah oduzima dah. Bilo je nešto više u tom prizoru i atmosferi.

Ekipa iz Zagreba krenula je rano, stigla u podnožje za manje od dva sata. Žičara radi, a domaćin Milan ulaže svu pažnju da se osjetimo kao kod kuće.

“Što to susjedi rade ovdje usred ljeta? Očekivali smo vas za mjesec, dva kad krene sezona skijanja”, sigurno su se pitali kad su trkači kluba Perpetuum Mobile s planinarskim štapovima krenuli prema hotelu na skijalištu. Brzi check-in i poziv na terasu gdje je Milan predstavio Krvavec u najboljem svjetlu. Lagani snack, nešto s nogu i priprema za uspon na vrh Korena pod vodstvom iskusnog vodiča Luke.

Nakon hedonističkog ljeta, iskreno sam sumnjao u bilo kakvo ozbiljnije penjanje, no Luka je bio uvjerljiv:

“Laka staza, dva sata, bez brige.”

Naravno, šapat šefa klupske planinarske sekcije, Hrž-a, nije obećavao laganu šetnju:

“Kad Slovenac kaže laka staza, uzmi to s rezervom.” S osmijehom je to prozborio Hrženjak, inače iskusni planinar ali i moreplovac što je potvrdio ovo ljeto tek jednom pomorskom kalvarijom u blizini Jelse na otoku Hvaru.

I tako smo krenuli. Iako je intuicija i unutarnji glas sugerirao da ostanemo s Milanom u hotelu i navijamo za naše planinare, ipak smo krenuli. I naravno da je "lagana šetnja" postala pravi izazov. Nakon četiri sata borbe, ispustili smo dušu, ali vrijedilo je. Skliske stijene, sajle, ekstremne promjene vremena, i ritam koji baš nije pratio kondiciju autora ovog teksta. Sve za pogled sa 1999 metara, i za onaj skok u vis i upis prvog od dvije hiljade.

Nakon povratka u hotel, suočili smo se s Lukom…

“Da sam ti rekao da je duže, ostao bi ovdje pa bi ti bilo žao”, rekao nam je naš vodič - inače navijač Hajduka koji ljetuje na Hvaru.

“To si mi namjerno napravio jer sam Dinamovac”, odgovorili smo kroz smijeh. Luka se pozdravio a mi smo se zahvalili na strpljenju. Nije imao tako sporog planinara odavno. Htjeli smo ga počastiti, ali žurio je. Sljedeći tjedan planirao je uspon na Triglav, u zadnji tren prije nego snijeg zagospodari Alpama u potpunosti.

Njegovo mjesto zauzeo je Milan, jedan od šefova skijališta, i objasnio kako Krvavec želi živjeti cijele godine, ne samo zimi kad je slovensko skijaško srce s legendarnim partyjem. Uloženo je mnogo u ljetne sadržaje: planinarenje, brdski biciklizam, a nas je oduševila adrenalinska staza za spuštanje „kartingom“. Žičara vas vozi do hotela, a onda se spuštate u podnožje, pucajući od adrenalina. Vozili smo ju dok nije pala noć.

Ali to nije bio kraj – poslije večere za Zagrepčane su spremili party u sali hotela. Glazba po našem izboru, zvučnik, i druženje do ranih jutarnjih sati uz izuzetno gostoprimstvo osoblja.

Ujutro nas bude zvona krava koje slobodno pasu u blizini, a prva jutarnja kava na terasi donosi oštar planinski zrak koji vraća energiju i liječi eventualno pretjerivanje od prije.

Još bismo ostali da nas domaćini nisu ukrcali u žičare za nastavak ture na Bled, jedinstveno jezero sa slovenskim otokom. Kupali su se i prkosili niskim temperaturama, a staza oko jezera vrvjela je šetačima. Planine žive punim plućima i ljeti, a Blejsko jezero je prirodni fenomen od kojeg susjedi izvlače ono najbolje – primjer za druge.