Kad su Ježići spašavali jedan drugoga, a Germa uzela primat u malom nogometu!

Bio je to vikend za sportske fanatike, onaj koji u metropoli ne viđaš često. Dok se iz Samobora prema Zagrebu kotrljala kolona biciklista u sklopu CRO Racea – neki hrabri, neki pomalo izgubljeni kao da su zalutali s Toura – u susjednoj županiji europski relijaši trošili su gume na četiri brzinca. Dinamo je imao gradski derbi s Lokomotivom, što uvijek znači i dodatnu dozu dramatike, Rijeka je gostovala u Turopolju, a kiša je nudila onu klasičnu jesensku opciju – kauč, dekica i daljinski u ruci. Još ako je zakonita otišla kod mame, sreći i veselju nije bilo kraja. Serie A, Premier liga, Laliga i stari dobri HNL te prazan raspored do večeri.

Ali nas je put odveo prema Radničkoj cesti, jer ponekad jesenska i kišna nedjelja ima i bolje planove od kauča. Svoj začin cijelom tom sportskom spektaklu u Zagrebu dodala je Germania sa svojim Germania kupom u Agram Clubu. Lani su postavili ljestvicu organizacije jako visoko, ove godine – nadmašili sami sebe. Malonogometne družine stigle sa svih strana Hrvatske, razigravale su tijekom ljeta za pozivnice za veliko finale u Agramu. I ozbiljne nagrade uz TV prijenos.

Subota je nudila razigravanje po skupinama, nedjelja je bila dan odluke. Tek je Turbina već u subotu mogla mirno spavati s polufinalom u džepu – ostali su morali računati. Onda – spektakl veći od planiranog!

Polufinala – pune tribine, atmosfera kao da se nešto dijeli. Zadrani i Turbina krenuli oštro, ali Turbina s četiri komada ode u finale, ostavivši Zadrane s onim pogledom „pa što nam se dogodilo". U drugom polufinalu scena vrijedna netflix serije – najbolji vratar turnira Pavao Ježić dobiva udarac u glavu, a prvi do njega – Petar Ježić iz suparničke ekipe. Ne, ne preziva se isto slučajno – brat je. Malo je reći da smo imali materijala za priču dana. Malo kasnije, Petar ostaje na parketu nakon duela, Pavao dotrčava vidjeti je li sve u redu. Bratski dueli na parketu, ali i bratska ljubav izvan njega – kad kažeš da sport spaja, a ne dijeli - Ježići su idealan primjer.

Unijabeton je bio favorit na papiru, ali kao što to često biva, ne pobjeđuju uvijek favoriti... Dečki iz Agrada otišli su do finala s onom odlučnošću koja je vrednija od svih taktičkih priprema. Doduše, pomogli su i suparnici s blagim nervoznim gestama, ali sve je to dio malog nogometa.

Finale kao naručeno za kraj turnira – tvrdo, rubno, puno majstorija i još više znoja. Vratar Turbine Brleković rano je isključen zbog spašavanja gola rukom izvan svog prostora, što mu sigurno neće biti najdraža uspomena. Nervoza je bila prisutna ali suci su klase! Pečarić i Mešić – hladnih glava kao kirurzi u operacijskoj sali. Na kraju: 2-1 za Agrad projekt. Deset tisuća eura u klupskoj blagajni – dovoljno za dobru proslavu, trofeji za Mateja Čička (najbolji igrač) i Pavla Ježića (najbolji vratar). A najbolji strijelac Leon Lacić Klarić iz Unijabetona. Majstor je stavio deset komada tijekom turnira.

Dodjela nagrada – pravi mali spektakl. Program je vodila Eva Grgić, Germinina „Valentina za siromašne“, kako je netko duhovito dobacio s tribina – odradila je to s lakoćom profesionalke i osmijehom koji bi mogao prodati i led Eskimima. Čini se da se nametnula kao ozbiljna kandidatkinja za stalno mjesto u Germinom protokolu.

Na kraju, ostaje činjenica vrijedna bilježenja – s puno truda i još više volje možeš napraviti turnir koji bez srama može stajati uz bok legendarnoj Kutiji šibica. I postati školski primjer kako se radi posao kad ga vodi entuzijazam, a ne interes. Jer, kad smo pomislili da ne može bolje nego lani – Germania nas je, bez previše filozofije, razuvjerila.