H. PosavecŽivio Betis, iako gubi!
Vrijeme Čitanja: 4min | sri. 28.05.25. | 08:05
Klub iz zeleno-bijelog dijela Seville na pragu jednog od najvećih uspjeha u svojoj 117 godina dugoj povijesti, točno na 10. obljetnicu svojeg bijega iz drugog ranga španjolskog nogometa. Njegovi navijači uvijek su tu i navikli na sve, od najgoreg do najboljeg, što se najjednostavnije vidi kroz klupski moto: Viva el Betis manque pierda!
Prije samo 10 godina, Betis je osvojio naslov u Segundi te se ekspresno vratio u najviši rang nakon što je sezonu ranije završio na posljednjem mjestu La Lige, s tek 25 bodova na kontu. Desetljeće poslije, Verdiblancosi su u europskom finalu, u srijedu će se od 21 sat (Arena Sport 1) u poljskom Wroclawu boriti protiv Chelseaja za naslov u Konferencijskoj ligi.
Fantastični su dani pred Betisovim navijačima. Još uvijek se živo sjećaju slavlja u finalu Cope del Rey prije tri godine, stadion Benito Villamarin kreće u dvogodišnju renovaciju i modernizaciju, a njihov klub raste iz dan u dan te stvara uspomene za cijeli život.
No, još donedavno život za simpatizere u zeleno-bijelim dresovima nije bio tako jednostavan i lak. Gradski rival u 21. je stoljeću postao jedna od najvećih sila, ne samo u španjolskom, već i europskom nogometu, s dvije titule u domaćem Kupu te njih čak sedam u Kupu UEFA-e, odnosno Europskoj ligi. Istovremeno, Betis je u tom periodu čak četiri sezone proveo u drugom rangu, a u te 24 sezone samo ih sedam završio s boljim plasmanom od Seville.
Međutim, onaj tko od malih nogu navija za Betis, već se ionako naviknuo na takvo što i naučen je brojne udarce. Naime, taj se klub već tradicionalno povezuje s radničkom klasom, dok za Sevillu uglavnom navijaju elite i bogatiji sloj stanovnika. Takve su im i sudbine, pa stoga ni ne čudi da je Betisov klupski moto 'Viva el Betis manque pierda', odnosno 'Živio Betis, iako gubi!'
Nije to na tragu one Torcidine 'I kad gube, i kad tuku', nego se već od početka prihvaća da je to uglavnom luzerski klub, s čestom tradicijom gubljenja utakmica. Već to dovoljno govori o ovom klubu, ali i ljudima oko njega. Nastao je taj moto među navijačima koji znaju što je vjernost svojoj momčadi, koja je sredinom prošlog stoljeća čak sedam provela i u trećoj ligi.
Dakako, bilo je tu kroz ova desetljeća i nekoliko uspjeha, pa i jedina ligaška titula, ona osvojena prije točno 90 godina, ali čini se kao da Betis nikad nije imao ovakav uzlet kao u proteklim godinama. Prije svega, glavni i odgovorni za to je Manuel Pellegrini, koji na pragu svojeg 72. rođendana ne posustaje, već s upravom pregovara i o produljenju suradnje. On bi večerašnjim trijumfom mogao postati najstariji trener s titulom u nekom UEFA-inom natjecanju, no već je ispisao povijesti.
Taj iskusni Čileanac uveo je Betis sad već po peti put zaredom u Europu, što nikome dosad nije pošlo za rukom. Napravio je to tako da se najbolji mogući način prilagodio potrebama kluba, prenio je pobjednički mentalitet na svoje igrače, a oni su ga sjajno prihvatili. Već je pet godina u klubu i podignuo ga je visoku razinu, ali ono što još uvijek nedostaje je afirmacija u Europi, a to bi se zasigurno ostvarilo osvajanjem Konferencijske lige.
Manquepierda, taj gubitnički i ujedno lojalistički mentalitet Beticosa, kao da se posve izgubio Pellegrinijevim dolaskom. I to ne zato jer su preko noći samo tako promijenili ploču, već su porasle i ambicije, dok se pobjede samo nižu. Navijači više ne računaju samo na poraze i izgubljene utakmice te osrednje plasmane u domaćem prvenstvu ili Kupu, a sad više ni u europskim natjecanjima.
Betis je napokon došao na razinu svoje vjerne i neumorne navijačke baze, koja ga godinama bezuvjetno prati i daje podršku, 'čak iako gubi'. Ta ljubav prema klubu godinama je bila praktički jedina dobra stvar vezana u Verdiblancose, no sad se itekako mogu ponositi svojim pulenima, a ne samo tom indiferentnošću prema porazima.
„Da sam prilikom svojeg dolaska ovdje prije pet godina rekao da ćemo stalno igrati u Europi, poslali bi me u ludnicu. No, uspjeli smo usaditi u Betis tu ambiciju i pobjednički mentalitet. Promijenili smo klub iz temelja. Drugi imaju veće proračune od nas, ali našom ambicijom ipak na terenu uspijevamo premostiti tu razliku”, rekao je Pellegrini prošlog tjedna.
Za Betis će iduća sezona biti već 11. uzastopna u najvišem rangu, najdulji je to takav period u ovih 117 godina kluba, ali ne želi se zadovoljiti samo time. Moderni stadion u najavi, sjajno organiziran klub i skorašnje produljenje ugovora s Pellegrinijem, sve to itekako može veseliti Beticose. Sezone mediokritetstva obilježile su Verdiblancose, a još su više bile naglašene velikim uspjesima gradskog rivala Seville, no to je sad već davno zaboravljeno.
Betis je preuzeo primat u glavnom gradu Andaluzije, onaj pomalo i defetistički mentalitet više ne prevladava među njegovim navijačima. Ipak, čak i u slučaju neuspjeha protiv Chelseaja i izostanka europske slave, Verdiblancosi će i večeras s ponosom uzviknuti: „¡Viva el Betis manque pierda!”
Očekivana postava:
Betis (4-2-3-1): Vieites – Sabaly, Bartra, Natan, R. Rodriguez – Fornals, Cardoso – Antony, Isco, Abde – Bakambu. Trener: Manuel Pellegrini.
.jpg.webp)
