Zambata: Ma kakvo prokletstvo?! Pa doista je bilo pismo

ODIGRAJ >>> Dinamo - Spartak Trnava

Kasnije su krenule glasine kako je tadašnji Dinamov kapetan Slaven Zambata navodno imao novčić s dvije iste strane, pa da je nakon bacanja novčića odmah rekao suigračima „Skačite kao da smo dobili“, a sudac je proglasio Modre za pobjednike bez gledanja na koju je stranu pao… Sve te kuloarske priče pokojni kolega Tomo Židak pretvorio je u mit danas poznat kao Dinamovo europsko prokletstvo ili prokletstvo Zambatinog novčića.

>SPECIJALNA PONUDA DINAMO ZAGREB – SPARTAK

„To je postala vječna tema, ali moj prijatelj Tomo ju je razvio do savršenstva,“ priznao je Slaven Zambata u razgovoru za Germanijak.

Legenda Dinama zatim nam je ispričala što se točno dogodilo tog povijesnog 5. listopada 1966. godine protiv Spartaka iz Brna.

„Protiv Spartaka sam triput morao na bacanje novčića, uoči početka utakmice kad smo birali strane, na startu produžetaka te na kraju utakmice kad smo odlučivali tko će proći dalje.“

„Obje utakmice završile su 2:0, i ona u Zagrebu i ona u Brnu, a kako u to doba nije bilo jedanaesteraca, o konačnom ishodu te plasmanu u iduće kolo također se odlučivalo bacanjem novčića. Oduvijek sam volio igre na sreću, a kao klinac sam uvijek birao glavu kad bismo bacali novčić, no taj put sam se odlučio za pismo.“

„Oba puta sam zvao pismo, prvo bacanje za biranje strana sam izgubio, drugo također i kad je došao odlučujući trenutak, odnosno bacanje koje će odlučiti hoćemo li na proljeće biti u Europi ili ne, uhvatila me nervoza,“ prisjeća se Dinamova legenda.

„Što da radim? Hoću li treći put pozvati pismo  ili ću promijeniti odluku i sad pozvati glavu. Na koncu sam ipak rekao pismo i treći put pa što bude. Sudac konačno baci taj novčić, ali kako je teren bio razrovan, praktički je bio kao kaljuža, novčić nije pao plošimice. Pao je na rub između dvije travke i nije bilo jasno je li pismo ili glava.“

Znači, taj dio mita je doista istinit, ali Zambata je otkrio kako je ovaj drugi ipak plod mašte zagrebačkog navijačkog puka.

„Sudac nas je zatim odlučio prebaciti na tartan stazu jer je tamo podloga bila ravna. I kad je bacio novčić svi prisutni nagnuli su se nad njega, naši igrači, treneri, delegati, suci, suparnici, imao sam osjećaj kao da cijeli stadion stoji iznad njega.“

„Nisam imao nikav poseban novčić s dvije identične strane i nije istina da sam uzviknuo „dečki, skačite kao da smo dobili“ bez da sam pogledao novčić. Doista je bilo pismo, imali smo sreće, ali dobili smo pošteno, tako da ja nisam razlog što Modri već više od 50 godina ne mogu prezimiti u Europi,“ otkriva.

Legenda se veže i uz detalje koji su se događali nakon slavne utakmice, Česi su navodno na večeri u Esplanadi rekli Zambati i društvu „Možda ste na s prevarili, ali mi se ionako ne bismo mogli oduprijeti škotskom Dumfermilneu“, ali ni taj dio nema uporište u memoriji našeg sugovornika.

„Ma ne, nije bilo govora o prozivanju za neku prevaru. Jasno se sjećam kako je njihov tadašnji trener Vitkor Dubnyik, inače slavni češki nogometni i hokejski trener koji je kasnije vodio hokejaše Partizana, samo rekao „Mudri hlapci iz Zagreba su imali sreće."

No, nitko nikog nije prozivao za prevaru, niti je itko ikoga proklinjao…

„Naprotiv, odlično smo se proveli te večeri s gostima iz Češke. Njima je na neki način bilo drago i da su ispali jer klub financijski nije mogao izdržati teret putovanja na europske utakmice. Poslije susreta je ispala odlična fešta. Bili smo u Esplanadi do fajrunta, a poslije smo ih odveli u jedan lokal na Žitnjak koji je radio do jutra. Zaboravio sam kako se zvao, ali je bio poznato mjesto u Zagrebu 60-ih godina, kad bi se sve u hrvatskoj metropoli zatvorilo, taj je kafić radio i tamo smo dočekali jutro,“ nasmijao se.

Mit o europskom prokletstvu započeo je, eto, utakmicom protiv Spartaka i gotovo sigurno će završiti u četvrtak također protiv Spartaka. Dinamu je potreban samo bod i matematički će osigurati europsko prezimljavanje prvi put od 1970. godine.

„Zašto će se baš ova generacija prezimiti? Bjelica odlično vodi ovu momčad i ima jako širok kadar. Ima odlično pokrivene sve pozicije sa sjajnim alternacijama za svaku. Također, djeluju mi kao klapa, da su u jako dobrim međusobnim odnosima, što je jedinstven slučaj jer su ipak konkurencija jedni drugima, nitko ne voli sjediti na klupi pa svejedno to stavljaju po strani. Bitna je jedino momčad.“

Upravo to zajedništvo, reći će, bilo je najveća snaga tadašnjeg Dinama, ali…

„Cijela naša momčad bila je kao jedan, stalno smo se družili, na terenu i izvan njega, ali to su bila neka druga vremena. Mi smo si ipak mogli priuštiti malo više veselja i provoda od današnjih igrača. Branko Zebec je prvi uveo obavezan odmor nakon velikih utakmica. Mi smo znali ostati vani cijelu noć i slaviti, a onda bismo sutra na treningu bili mrtvi. Umor se generira na umor, dođeš s utakmice i potom se dodatno potrošiš na izgubljenu noć,“ zaključio je bivši igrač Dinama.

Spartak Brno bio je prva zapreka Modrima na putu do naslova u Kupu velesajamskih gradova 1967. godine, taj je uspjeh obilježio Zambatinu generaciju, a priča o novčiću njegovu karijeru. Narodna predaja i nagomilani neuspjesi u skupinama europskih natjecanja u proteklih pola stoljeća pretvorile su tu priču u mit, a očajnu sportsku politiku Modrih u prokletstvo. Što god da bilo, ispada kako nije započelo sa Spartakom, ali sa Spartakom će konačno završiti.

Razgovarao: Andrija Vuković

(foto: Pixsell)