Marko Prpić/Pixsell, Nordphoto GmbH/Witke
Marko Prpić/Pixsell, Nordphoto GmbH/Witke

Vuškovići!

Vrijeme Čitanja: 4min | pet. 16.12.22. | 08:00

Dok stariji brat, Mario, živi najgore dane koje ijedan nogometaš može zamisliti, zbog pozitivnog doping testa visi mu daljnja karijera, mlađi, Luka, mogao bi s nepunih 16 godina istrčati na Poljudu protiv Schalkea i započeti jednu veliku karijeru. Sudbina, ako su to njezini prsti, doista je ponekad nemilosrdna

Ne poznajemo ljude, ali možemo zamisliti kakav je to bio četvrtak u obitelji Vušković. Ovako nekako:

"Tata, mama, sutra igram protiv Schalkea", rekao je ushićeno mladi, talentirani Luka, koji bi u petak, bude li sve po planu, trebao prvi put u svojoj karijeri istrčati na Poljud u dresu prve momčadi Hajduka. Još nema niti 16 godina i jedna je od najvećih priča hrvatskog nogometa. Stasiti stoper, koji je već u prijateljskoj utakmici u Baškoj Vodi debitirao za Bijele i time postao najmlađi u povijesti koji je nosio dres seniora Hajduka, doduše, u neslužbenoj utakmici. Neće ni ova protiv Schalkea biti službena, ali i takva neslužbena sigurno je veliki korak u karijeri tog dečka. Neslužbeni početak velike karijere. No, u to je zazvonio drugi mobitel u kući Vuškovićevih.

"Tata, mama, pozitivan sam na doping i na B uzorku! Ne znam što će dalje biti sa mnom", javio se šest godina stariji sin Mario, kojemu je ta vijest, moguće, zapečatila karijeru.

Ne znamo je li to doista sve baš tako izgledalo, vjerojatno i nije, ali činjenica je da su Vuškoviću u jednom danu doživjeli najveći mogući ponos i najveću moguću tugu. Kao da se netko poigrao sudbinom, promiješao karte i kazao: Eto, ako ovaj mali ide među zvijezde, ovaj drugi mora u blato.

Odavno je povijest Vuškovića posebna. Pradjed Marko ima tri nastupa za Hajduk u ratnim 40-ima, kasnije je bio i tajnik kluba. Djed Mario bio je član trofejne Ivićeve generacije 70-ih, a otac Danijel stoperska nada u generaciji sa Srnom i Carevićem, za prvu momčad debitirao je pod palicom Slavena Bilića. Njegov brat Ronald bio je poznati u malonogometnim krugovima, a Ronaldov sin Moreno igrao je za juniore Dinama, danas je u bugarskom CSKA-u iz Sofije. Ovo je sad jedna nova epizoda u toj seriji. I nevjerojatniji zaplet teško je i zamisliti. Kao što je teško zamisliti da u današnjem dobu 'Big Brothera' ijedan nogometaš može namjerno, odnosno, svjesno uzeti takvo 'ubojito' sredstvo, zbog kojega će dovesti u pitanje svoju karijeru.

Ne vjerujemo da je i Mario znao baš sve, možda nije znao ništa, ali, krivica, barem zasad, ide na njegovu dušu. Nije nemoguće da će ovime završiti i njegova ozbiljna nogometna karijera, njemački zakon spominje čak i mogućnost odlaska u zatvor, bila bi to stvarno velika kazna za stopera koji je u HSV-u baš počeo igrati važnu ulogu, koji je bio i na širem popisu reprezentacije. Uz velike šanse da bi u skorijoj budućnosti, kao istaknuti U21 reprezentativac postao i članom A selekcije. Govorkalo se o njegovom odlasku iz Hamburga, ponuda je bilo, premda, i HSV je velik njemački klub, koji je trenutno u krizi, ali s ambicijama da uskoro opet bude bundesligaš. Jer tamo povijesno pripada.

Da je sve bilo normalno braća Vušković bi možda jednoga dana zajedno zaigrali kao stoperski par u hrvatskoj reprezentaciji, No, sad su za to sve manji izgledi. Jer, malo je slučajeva poput Arijana Ademija koji su iz sličnih problema izlazili kao pobjednici, koji su se vratili u velikom stilu, kad su ih svi otpisali.

"Kako god završilo, obilježen si za cijeli život. Ukucaš u Google 'Ademi' i prvo će ti pokazati doping. Mijenjao bih sve ozljede ovog svijeta za ovu situaciju u kojoj se nalazim.", pričao nam je Ademi u danima neizvjesnosti, u danima kad nije ni pomišljao da će jednog dana postati jedan od najslavnijih kapetana u povijesti Dinama. Tako bi i sad, vjerujemo, Mario Vušković dao i ligament, Ahilovu tetivu i metatarzalnu kost kad bi mogao prebrisati to što ga je snašlo. U trenucima kad je nagovještao iskorak prema višim nogometnim razinama. I ne zna što ga čeka sutra, koliko će ga suspendirati i hoće li uspjeti, poput Ademija, dokazati da nije sasvim kriv i vratiti se nogometu.

A zato mlađi Vušković, Luka, zna što bi ga moglo čekati danas. Bude li sve po planu, ostvare li se najave o kojima se već dugo priča, istrčat će večeras protiv Schalkea. S nepunih 16 godina. I krenuti u avanturu. Svi mu nogometni stručnjaci predviđaju veliku budućnost, pokazao se na terenu dominantnim već i protiv nekoliko godina straijih klinaca. Najbogatiji europski klubovi odavno luduju za njim, u Hajduku kad se prvi put pojavio na juniorskom treningu, svi su vidjeli da je ekstra klasa.

"Vidio sam da je izabran za najboljeg igrača 2007.godišta, ako nastavi ovako napredovati, samo je nebo granica.", rekao je svojevremeno u intervjuu Germanijaku Mario Vušković za svoga brata. Po svemu, trebao bi biti 'taj'. Novi Gvardiol. Iako, niti Gvardiol s 15, 16 nije bio tu gdje je sad 'mali' Vušković. I, ne mora to ništa značiti. Kako će se razvijati, hoće li donijeti prave odluke o nastavku karijere, hoće li ostati ispravan u glavi, hoće li ga zaobići ozljede... Tek sad dolaze pravi izazovi, najteže godine razvoja, ne možemo znati, često oni s 15 nisu isti s 19. Ali da, ako se nastavi ovako razvijati, nije nemoguće da već za četiri godine, na SP-u gledamo stoperski par Vušković-Gvardiol. Ali ne Mario, nego Luka.

Nešto što nije uspjelo Perišiću. Bokšiću, Srni ili Pašaliću, mogao bi danas neslužbeno, a uskoro možda i službeno, ostvariti 'mali' Vušković. I postati nimalo daleka budućnost hrvatske A reprezentacije. Dok će njegov brat, tek šest godina stariji, proživljavati najgore trenutke koje ijedan sportaš, nogometaš, u karijeri može doživjeti. Sudbina, ako su to njezini prsti, doista je ponekad nemilosrdna.



Tagovi

Mario VuškovićLuka VuškovićHajdukSchalkeHNL

Ostale Vijesti