A. LesičkiVečer u Orlandu koja nosi slatke brige Daliću
Vrijeme Čitanja: 2min | pet. 27.03.26. | 12:45
Preokret u gostujućoj atmosferi u Orlandu donio je Daliću tri boda, nove junake i slatke brige: Vušković i Matanović potpisali su pobjedu nad Kolumbijom, a sustav s trojicom iza dobio je prolaznu ocjenu.
Bila su to klasična tri boda u gostima, koja možda ne bacaju u trans, ali ti definitivno navuku osmijeh na lice. Jer, Kolumbija je bila domaćin u Orlandu. Imali su četerdesetak tisuću duša iza sebe koji su stvorili atmosferu kao u Barranquilli. A kada su rano poveli - slutilo je na debakl.
No Hrvatska je bila čvrsta i samouvjerena. Nije se dala. Pokazali su zube baš kad je trebalo, pa preko bundesligaške veze Vušković - Matanović, okrenula utakmicu i strpala “tri boda” u džep!
Zlatko Dalić bio je smiren poput kirurga nakon utakmice. Spušta loptu na zemlju, iako je jasno da je što se popisa koji će koncem svibnja poslati u Zürich - ista meta , isto odstojanje. Nije mu nitko kiksao, a poneki koji su stigli s etiketom “dokazuj se” sada su na pravom putu da ovdje ostanu. Sustav s trojicom iza još uvijek škripi, ali nema panike. Ovako se uči, na ovakvim utakmicama se gradi nešto novo, ispravljaju greške i peglaju detalji. Dobro je znati da imamo i tu varijantu…
Matanović i Musa u napadu – razigrani, gladni, opasni. Jedan je zabio gol, drugi dva puta tukao u gredu, taman koliko da izborniku stvore “slatke muke”. Moro? Profesorski je odigrao u sredini. Među najboljima. Zatvorio je prilaze kroz centralu i odigrao utakmicu bez greške. Marco Pašalić? Nervoza u obrambenim zadacima, korektan napad, asistencija kao olakšanje. Nije to njegova pozicija, ali uvijek ti daje do znanja da možeš na njega ozbiljno računati.
I onda – Vušković. Momak koji je u veljači navršio 19 godina, a u Orlandu izgledao kao da ima desetak više i tri svjetska prvenstva iza sebe. Zabio, komandirao, izlazio s loptom kao stoper iz nekih prošlih vremena, bez straha, s gardom. Kad se u završnici otresao Ariasa kao da skida kaput, pomislili smo – evo novog šefa obrane. Takvi se ne rađaju često i privilegij ga je imati kod sebe. Zapravo, Vušković se ozbiljno nameće za startera u Dallasu 17. lipnja protiv Engleske.
Dakle, Dalić iz Orlanda odlazi s ugodnom glavoboljom. Nema gubitnika, ima kandidata, ima optimizma. Sustav koji je još jučer izgledao kao skica postaje realna opcija, neka B varijanta, a samopouzdanje raste solidnom brzionom, upravo onom kojom treba rasti pred veliko natjecanje.
Sljedeći ispit – Brazil. “Selecao” se ljulja nakon poraza od Francuske. Malo su spušteni na zemlju i sad bi upravo protiv Hrvatske mogli tražiti iskupljenje. A Hrvatska ide dalje svojim putem, polako i sigurno, bez velikih riječi, ali s jasnom porukom. Tri boda iz Orlanda neće ući u povijest, ali možda baš iz ovakvih večeri počinju velike priče…
.jpg.webp)
.jpg.webp)
.jpg.webp)