Sanjin Strukic/Pixsell
Sanjin Strukic/Pixsell

Vatreni su stigli u Toronto: u odboru za doček – jednomjesečna beba!

Vrijeme Čitanja: 2min | sri. 01.07.26. | 15:00

Hrvatska reprezentacija poslije stigla je u srce Toronta, gdje je već spreman odbor za doček – od treće generacije iseljenika do najmlađeg navijača, jednomjesečnog Filipa.

Kasnije od predviđenog, nešto poslije 20 sati po kanadskom vremenu, hrvatska se reprezentacija iskrcala pred hotel “Omni King Edward”, elegantnu stakleno‑mramornu utvrdu u kojoj će provesti iduća tri dana. Alexandriju su napustili poslijepodne – za sva vremena. Od sada pa do kraja turnira Hrvatska će boraviti samo u gradovima u kojima će i igrati.

“Nije krenulo baš najbolje, pilot nam je uoči polijetanja rekao da mu je ovo posljednji let”, otkrio je Tomo Pacak pa dodao onu rečenicu koja razbija dramu:

“Odmah je naglasio da ide u mirovinu pa smo odahnuli.”

Malo šale uoči polijetanja govori da je atmosfera u reprezentaciji opuštena – osnovni cilj po koji su došli u Ameriku već je u džepu, sve ostalo, počevši od sudara s Portugalom u Torontu, je bonus.

Najmlađi navijač Hrvatske u TorontuNajmlađi navijač Hrvatske u Torontu

I mi smo se vratili na Ontario, na našu malu hrvatsku provinciju unutar velike Kanade. Autom iz Philadelphije, u vožnji koja je trajala 11 sati; malo autoputa koji melje kilometre, malo živopisne unutrašnjosti Pennsylvanije i države New York pa preko Buffala i mosta do Kanade.

Toronto ovaj put nije dočekao Vatrene kao uoči Paname, ali ispred hotela se skupilo nekoliko desetaka navijača na ulici, dovoljno da se zna da su “njihovi” došli. Treća, možda i četvrta generacija Hrvata, ljudi koji su se rodili ovdje, ali im prezimena i priče još uvijek mirišu na domovinu. Među njima i jednomjesečna beba Filip, najmlađi član odbora za doček.

“Ima mjesec dana i dovela sam ga da osjeti svoje”, priča ponosna majka Dijana, koja je strpljivo čekala od 15 sati samo da vidi igrače.

“Većina nas ide na utakmicu, ja ipak neću moći. Premali je Filip za stadion. No, sigurna sam da možemo do pobjede”, kaže Dijana.

Za razliku od Paname, ovoga puta Hrvati teško da će imati takvu dominaciju na tribinama. Portugalska dijaspora u Kanadi je jaka, gotovo industrijski organizirana, i sigurno će u popriličnom broju napuniti tribine, uz svoje zastave, svoje pjesme, svoj ponos. Ipak, Hrvati se ne mogu podcijeniti – naučili su puniti stadione i kad im je država preko oceana.

U srijedu je u Kanadi nacionalni praznik. Povodom toga sprema se cjelodnevno druženje Hrvata u Mississaugi pod nazivom “Slavimo hrvatsku kulturu i kanadski ponos” – naslov koji točno opisuje život ovdašnjeg čovjeka: jedno srce za dva jarbola. Za dan utakmice planira se razvijanje zastave, programi u blizini stadiona i u hrvatskim klubovima u gradu i okolici.

U svakom slučaju, Toronto ni ovoga puta neće podbaciti. Podrška je zagarantirana – od beba u kolicima do djedova koji su se davno otisnuli u tuđinu. Jedino što još čekamo jest da se identičan rezultat ponovi. I to bi bila nagrada za sve...


Tagovi

Hrvatska nogometna reprezentacijaVatreniSP 2026

Sljedeća vijest