Umro je Željko Mijač, član zlatne generacije Hajduka koja je pod Ivićem pokorila Jugoslaviju

Službena stranica Bijelih objavila je tužnu vijest. Jutros je u Splitu nakon kratke i teške bolesti u 69. godini života preminuo bivši nogometaš kluba Željko Mijač. Na svom igračkom vrhuncu kao ofenzivni veznjak bio je dio najbolje generacije u Hajdukovoj povijesti - onoj iz sedamdesetih koja je pod vodstvom legendarnog Tomislava Ivića jedno vrijeme dominirala jugoslavenskim nogometom.

Mijač je bio rođeni Splićanin i trofejni omladinac Hajduka, a uspjehe je nastavio nizati i nakon debija za prvu momčad 1973. godine. U Hajduku se zadržao tri sezone tokom kojih je postigao 23 gola u 83 službena nastupa.

U tom kratkom razdoblju podigao je pet trofeja, dva naslova prvaka i tri Kupa maršala Tita, uz uzastopne duple krune u sezonama 1973./74., i 1974./75.

Nakon odlaska iz Hajduka od 1976. do 1981., Mijač postaje nogometaš Rijeke, s kojom osvaja Kup 1978. i 1979., te Balkanski kup 1979., a potom odlazi u Francusku gdje je od 1981. do 1982., nogometaš Toulona, od 1982. do 1983., Avignona, a od 1983. do 1986., Istresa.

Inozemnu karijeru završio je u Italiji gdje je od 1986. do 1987., bio nogometaš Castel di Sangra. Po povratku kući jedno vrijeme igrao je za RNK Split i Kolektivac iz Postira. 

Nakon završetka igračke karijere završivši Višu trenersku školu započinje s radom u mlađim uzrastima Hajduka. U sezoni 1990./91. pomoćnik je Joška Skoblara kada Hajduk osvaja posljednji Kup Jugoslavije pobjedom nad Crvenom Zvezdom u Beogradu, a 1992., pomoćnik je Stanku Poklepoviću kada Hajduk osvaja prvo prvenstvo Hrvatske, a potom i prvi Hrvatski superkup. potom u sezoni 1994./95., trener je Uskoka iz Klisa koga uvodi u Prvu hrvatsku nogometnu ligu. Potom je Mijač od 1995. do 1999., pomoćnik Tomislavu Iviću u Standardu iz Liegea u Belgiji, a zatim 1999. jedno vrijeme samostalno vodi Standard. 

Mijač od 2005. do 2007. pomoćnik je izbornika reprezentacije Bahreina, a 2010., godine vraća se u Hajduk gdje je trener druge momčadi. Iste 2010., do 2011., pomoćni je trener u Persepolisu iz Teherana, a zatim je od 2011. do 2013., pomoćni trener Rah-Ahana također iz Teherana.Godine 2015. pomoćni je trener Zadra, a iste godine pomoćnik je ponovno u Iranu u momčadi Saba Qom. Posljednja trenerska destinacija bila mu je u Baškoj Vodi gdje je bio prvi trener Uranije. 

Biti prvotimac Hajduka u vrijeme Jure Jerkovića, Ivice Šurjaka, Slaviše Žungula, Dražena Mužinića, Ivana Buljana, Dragana Holcera i drugih članova Ivićeve zlatne generacije značilo je uspjeti kao nogometaš, a Hajduk se od Mijača tj. Cice kako mu je bio nadimak oprostio riječima:

"Dragi naš Cico hvala Ti na svemu što si dao svom Hajduku, pozdravi nam u vječnosti Tvoje i naše iz zlatne generacije: Dragana, Juru, Mićuna, kao i ostale hajdukovce koji su nas napustili."