Kada kola krenu nizbrdo, potreban je plan B, ali njega Đalović jednostavno nema

Kako je i sam razjasnio na press konferenciji, imali su problema u međuprostoru, koje je trebalo riješiti udarcima iz daljine. Prvi udarac Rijeke došao je u 22. minuti preko Amera Gojaka, koji je bio bezopasan, ali je bio pokušaj. Nikakva korist od dominacije u posjedu ako su dodavanja primarno u trokutu Radeljić-Majstorović (kasnije Husić) i Zlomislić. Mogu se dodavati do prekosutra, do protivničkih vrata tako ne mogu doći.

Hrvatski je prvak bio iznimno inertan. Od početka utakmice, zacarinili su loptu, a pristup je izgledao „lako ćemo“. Irci, i to treba istaknuti, nisu bili grubi, kakve znaju biti momčadi otočkog nogometa, već su igrali nogomet, dakako, prema svojim mogućnostima. U tome im je, donekle, olakšao i Đalović, koji je istaknuo kako Ndockyt nije prirodno krilo, a onda je opet osvanuo na poziciji najbližoj aut liniji. Butića, po vokaciji desno krilo, gurnuo je lijevo i oduzeo mu ulazak u sredinu i namještanje na vanjsku nogu, bez čega se Rijeka mučila.

Iako je bilo jasno vidljivo kako ofenzivna igra Rijeke ne daje nikakve rezultate, osim primorane zamjene Majstorović-Husić, zamijenio je Devetaka za Lasickasa, a napadački dio ostavio netaknut još 15-ak minuta, kada opet nije dirao ništa, već je gurnuo Jankovića prema lijevom krilu, a Merveila Ndockyta povukao prema sredini terena.

Igra je to koja se i dalje bazirala na ubačajima. Neki od njih su i prolazili, ali nije Jurić, pored trojice, dolazio do lopte. Kad bi barem Rijeka imala igrača koji je karijeru izgradio na ulasku iz drugog plana i zabijanju pogodaka, pritom je rođeni vođa i fenomenalne fizičke spreme… Samo jedno ime odgovara opisu. Ime koje je u Gradu koji teče prodalo najviše dresova i koje je zaradilo daleko najveće ovacije na Rujevici prilikom prozivke – Damir Kreilach! Apsolutna legenda kluba zagrijavala se uz aut-liniju uz novopridošle i povela primjerom. Rođeni Vukovarac bi podigao i one uz njega. Uz neupitne igračke kvalitete, na teren bi donio i mentalni boost, jer ako može igrač kojemu ovo više nije potrebno s 36 godina i pokazati kako se bori za riječki dres, zašto ne bi mogli oni koji su i do 15 godina mlađi od njega.

Budimo u potpunosti iskreni, bila je ovo utakmica u kojoj nitko nije zaslužio prolaznu ocjenu. Niko Janković bio je nevidljiv, a kao prva vedeta momčadi, takvu izvedbu sam sebi ne smije dopustiti. Upravo iz tog razloga, ispada „prvi među jednakima“ jer od njega se očekivalo puno, puno više. Riječka četvorka bi trebala biti ta koja će preuzeti ključeve momčadi u svoje ruke eventualnim odlaskom Tonija Fruka, a utakmicom poput ove na Rujevici, samo je ostavio vrata mogućnosti da možda on ipak nije „taj“.

Istaknuo je Radomir Đalović kako su na treninzima uoči utakmice pripremali branjenje prekida i ubačaja. Je li u pitanju onda loša priprema, manjak angažmana ili možda koncentracije, teško je za procijeniti, no, što god da je, ukazuje na ozbiljniji problem u momčadi koji je pobjeda protiv Slaven Belupa samo maskirala. Kod prvog pogotka, Zlomislić se zabio u vlastitog stopera, a Bone zakucao u praznu mrežu, dok je, u pogotku za preokret, zaspao Luka Menalo, koji nije trenirao ovaj tjedan, ali, čim je upisao i minutu, dio odgovornosti pada i na njegova leđa.

Koliko god ona bila podijeljena među igračima, poraz na dušu ide Đaloviću. Crnogorac još uvijek ne zna za pobjedu u europskim natjecanjima i, htio to priznati ili ne, na neki ga je način definirao onaj teški poraz od Olimpije, čije rane još uvijek nosi i upravo zato igra Rijeke na trenutke izgleda opreznije no što bi to smjela biti. Shelbourne je momčad koja, prema Transfermarktu, vrijedi nešto više od 3,3 milijuna eura, što je, vjerovali ili ne, za 300 tisuća eura manje od još jednog stanovnika Kvarnera, Orijenta i jednostavno nema opravdanja za ovakvu izvedbu. Što se gostiju tiče, njihova je pobjeda bila u potpunosti zaslužena i tu nema nikakve dvojbe.

Rijeka od ove točke ima dva putokaza. Jedan je Differdange, koji je Riječanima nanio 0-1 poraz u prvoj utakmici prije 15 godina, pa su, u uzvratu, glatko slavili s 3-0 na krilima braće Sharbini. Drugi je Hajduk, koji se iz Dublina prije 21 godinu vratio rumenijih obraza no što su riječki sada. Ali, prije razmišljanja o drugoj utakmici, na redu je Osijek. Ne pobijedi li Đalović Rožmana, na dnevni bi red mogla doći i njegova budućnost…