Tudorov put do opstanka: Povijesno su i tri pobjede dosta, ali ni tradicionalna granica od 40 bodova nije spas

Sad kad se već bližimo kraju sezone, zavirit ćemo i u povijesne knjige te pogledati koliko je zapravo bodova dovoljno za osiguravanje opstanak u Premier ligi. Kao vremenski okvir uzet ćemo sve sezone počevši s onom 1995./1996., prvom otkako u engleskom prvenstvu sudjeluje 20, a ne 22 kluba kao dotad. Kroz to sve vrijeme u tamošnjoj javnosti ustalila mitska i tradicionalna granica od 40 bodova, taj okrugli broj gotovo u svim se godinama pokazao dostatnim za ostanak u elitnom društvu. No, često je u ovih 30 sezona bilo dovoljno i manje od tog broja koji navijači svih klubova u opasnosti traže i love.

Naime, prosječan broj bodova koje su od 1995. naovamo osvajali klubovi na 17. mjestu, prvom iznad crte, iznosi točno 37,9. To bi, dakle, značilo da je već i 38 bodova, odnosno prosjek od jednog boda po kolu, sasvim odgovarajući konto za kraj sezone i osiguranje opstanka. Prema tim podacima, Tudor je od svoje primarne misije udaljen samo osam bodova, odnosno tri pobjede ili čak i samo dvije, uz još dva remija, odnosno u nekoj ludoj teoriji može se spasiti i s osam remija.

Naravno, te su brojke fluktuirale kroz sve ove sezone, pa je tako Nottingham prije dvije godine bio 17. sa samo 32 boda, iako ih je zapravo osvojio 36, ali četiri su mu oduzeta zbog kršenja pravila vezanih uz financije. Isto tako, West Bromwich Albion se 2004. spasio sa samo 34 boda, a u tri navrata je spas stigao i momčadima s 35 bodova (Hull 2008./2009., West Ham 2009./2010. i Aston Villa 2019./2020.). Postoji i druga strana ove metrike, a to je da je Bolton u sezoni 2002./2003. bio na 17. poziciji s čak 44 boda, dvije godine ranije Derby je na tom mjestu imao 42 boda, a Coventry 1997. te Southampton 1999. su završili s 41 bodom kao prvi iznad crte.

Ono što može zabrinjavati Tudora i sve ostale povezane s Tottenhamom je to da nekad ni tih 40 bodova nije bilo dovoljno za ostanak među elitnim klubovima engleskog nogometa. Naime, West Ham iz sezone 2002./2003. ostat će upamćen kao klub koji je ispao s najvećim brojem bodova. S čak 42 boda su Čekićari ostali kao prvi ispod crte, što je tad za sve bio veliki šok, s obzirom na tu mitsku granicu od 40 bodova, iako se tijekom 1990-ih u dvije sezone zaredom ispadalo s točno toliko bodova. To je 1997. bio Sunderland, a 1998. i Bolton, a svakako treba spomenuti i Birmingham iz sezone 2010./2011. s 39 skupljenih bodova i ispadanjem u drugi rang.

U prosjeku su momčadi na 18. mjestu u tih 30 godina osvajale 34,5 boda, tu granicu bi Spursi vrlo brzo mogli nadmašiti, ali kao što smo vidjeli, ni to ne jamči ništa. Doduše, za preskočiti 18. Leicester prošle je sezone bilo dovoljno i 26 bodova, a Luton je godinu dana ranije završio na toj poziciji sa samo 26 bodova, a jedino je Fulham 2021. ostao na 18. mjestu s manje 30 bodova, s njih 28. Sve to je Tottenham već sad nadmašio, ali je očito da se neće mirno živjeti u bijelom dijelu sjevernog Londona sve dok se upiše 40., a pogotovo 38. bod.

Uoči tog dvoboja s Forestom, Igor Tudor je na konferenciji za medije ponovno naglasio snagu zajedništva svih uključenih.

„Prekrasan je ovaj osjećaj zajedništva između igrača i navijača. Uživao sam kad sam igrali sjajno na terenu i kad smo to mogli podijeliti s našim navijačima. No, moramo tako nastaviti dalje te zajedno krenuti po nove bodove. Nakon ove utakmice, slijede nam tri velika tjedna”, poručio je Tudor.

Očekivane postave:

Tottenham (4-4-2): Vicario - Porro, Romero, Van de Ven, Spence - Souza, Gray, Sarr, Tel - Richarlison, Solanke. Trener: Igor Tudor.

Nottingham Forest (4-2-3-1): Sels - Aina, Milenković, Murillo, Williams - Sangare, Anderson - Domnguez, Gibbs-White, Hudson-Odoi - Igor Jesus. Trener: Vitor Pereira.