
Tko je novi Mlinarić? “Takav nam nedostaje, takvog nemamo”
Vrijeme Čitanja: 5min | sri. 02.07.25. | 09:00
Recenzija Dinamove premijere i pitanje je li Maksimir dobio novu veliku zvijezdu
Iako nas rijetko što više može iznenaditi, ipak se teško načuditi brojnim negativnim, navijačkim komentarima nakon Dinamova remija protiv Radomlja (2-2). Prva priprema utakmica, prva utakmica novog trenera Marija Kovačevića, sasvim novi zahtjevi, potpuno nova momčad, igrači koji su se, da malo i karikiramo, još upoznavali u autobusu na putu prema Radomlju. Naravno, očekivanja su velika, navijači su bili znatiželjni i jedva čekali vidjeti kako će izgledati ovaj novi 'team', jasno je i da ambicije Modrih sežu mnogo dalje od 'mršavog' remija s osmoplasiranom slovenskom momčadi. Međutim, suludo je zaključivati nakon prve pripremne utakmice, stavljati rezultat u prvi plan i buditi bilokakve sumnje. Polako ljudi, ovo je tek početak. Kako je i sam trener Kovačević rekao 'bilo bi čudno da je sve idealno, svjesni smo da nas čeka puno posla'. Dinamo je još uvijek veliko gradilište, bit će to još neko vrijeme, rekli bismo da je momčad dobila tek kamen temeljac, da je još daleko i od rohbau verzije, kamo li od potpunog uređenja.
No, zato se u Radomlju 'rodio' Cardoso Varela. Taj 16-godišnji Portugalac ušao je u igru i pokazao klasu, ispremiješao domaću obranu, asistirao Mudražiji, još nekoliko puta napravio nered. Brz, snažan, okomit, 'gladan', bio je to njegov seniorski debi, ne samo u Dinamu, već u karijeri! U Hrvatskoj takvih igrača, zapravo, nema, 'proizvodimo' drugačije profile i zato je Varela pravi hit. Taj nezaustavljivi prvi korak, to se rijetko viđa. Ali, impresionirao je još nečime. Kad igrač sa 16 godina dobije priliku debitirati, često razmišlja u smjeru 'samo da ništa ne pogriješim'. Varela nije taj, on je pokazao i gard, odlučnost. Traži loptu u svakoj prilici, kad je dobije ide ravno prema golu, nema okolišanja, nema alibija. Zapljeskali su mu malobrojni gledatelji s tribine, rijetki klinci, čak i njegovi vršnjaci, nakon utakmice tražili ga za selfie, uvjereni kako će ta fotka jednom vrijediti puno. Proporcionalno toj negativi s početka priče, narastao je hype je oko Varele, već je 'Dinamov Yamal', već je igrač od 30 milijuna eura. Tako to kod nas ide. Euforiju na zemlju, jer i ovdje vrijedi, ne budimo licemjerni, da je to ipak bila tek jedna, prva pripremna utakmica. U kojoj se, istina, bez obzira na protivnika i ostale faktore može uočiti klasa, može se vidjeti kad je netko - poseban. Varela to sigurno jest, no, pitanje je li Maksimir uistinu dobio novu zvijezdu, još će čekati odgovor. Tek sad, kad je došao pod svjetlo reflektora, Varelu čeka dokazivanje. Barcelona ga je 'zakaparila', to sigurno nije slučajno, ali put do Camp Noua bit će dug i zahtjevan, s još puno 'Radomlja' ispred njega.
Pratit će se, naravno, Varela sad kroz posebne naočale, ali, možda je već i u Radomlju mnogima otvorio u oči. Rigidni smo postali u Hrvatskoj, nekad zemlji u kojoj su mladi igrači dobivali šansu prije nego drugdje, a onda, kad je to svuda postao trend, Hrvatska je okrenula priču. Nama su dečki od 21. ili 22.godine još uvijek mladi, kod nas je normalno da HNS nagradu za najboljeg mladog igrača lige dodijeli 24-godišnjem Toniju Fruku. Varelin primjer, ali i vrlo dobro izdanje 19-godišnjeg lijevog beka Mattea Pereza Vinlöfa još jednom pokazuju da su godine u današnjem nogometu samo broj. Jesi ili nisi, dobar ili loš, to je jedino mjerilo. Ako ovakve partije mladog Portugalca promijene ustaljenu egidu, koja je se ukorijenila u HR nogometu, već će puno napraviti.
Hoće li i Mario Kovačević, a s njime i Zvonimir Boban morati mijenjati neke svoje ideje? Naime, nije tajna da su tijekom ljeta, dovodeći igrače, već nacrtali taj novi Dinamo. Formacija 4-3-3, svi novi igrači dolaze kao pojačanja i prve opcije za udarnih 11. Tako je Kovačević i postavio momčad u prvom poluvremenu, jasno je kao dan da je Vinlöf prvi lijevi bek, da su Lisica i Vidović krila i da je trojac u sredini terena Mišić-Ljubičić-Villar nedodirljiv. Valinčić bi, da nije ozlijeđen, sigurno igrao ispred RPG-a, a ako/kad dođe Radeljić, on i Španjolac Sergi trebali bi biti glavni stoperski tandem. Takva je osnovna zamisao i u tom smjeru se radi. Međutim, slučaj poput Varelinog mogao bi natjerati Kovačevića pa i Bobana da ipak malo promijene taj svoj nacrt. Dobro je imati osnovnu ideju i njoj ići u zagrljaj, ali momčad se ipak crta na terenu, na treninzima i pripremnim utakmicama, a ne u uredu. I, kao i uvijek u prošlosti, na pripremama uvijek netko, pozitivno ili negativno, poremeti trenerove planove. Hoće li i Kovačević nakon Slovenije imati drugačije ideje i drugačiju hijerarhiju u momčadi?
Razgovarali smo prije i poslije utakmice i s ljudima iz kluba, susreli i neke navijače, koji nisu bili na utakmici, ali su došli pozdraviti momčad, Bobana, članove IO-a i Uprave. Naravno, svatko od njih ima svoje mišljenje, svoj pogled na ovaj novi Dinamo. Nekima je to super, neki su skeptični i tako će biti sve dok rezultat ne donese konačan sud. Jedno razmišljanje ipak bismo izdvojili:
"Sve je ovo super, trebalo je napraviti takve rezove, a među novim igračima ima stvarno zanmljivih imena. Ali, tko nam je Mlinarić? Takav nam nedostaje, takvoga nemamo. A Dinamo je 'mlinariće' uvijek imao."
Da, istina. Ako hoćete, bio je to 'pravi' Mlinarić, bio je to Prosinečki, Modrić, Sammir, bio je taj tip, unatoč svemu, Baturina, čak je i Petković više bio Mlinarić nego Cerin. Jedan pravi šmeker, prava 'desetka', umjetnik s loptom. Stvarno, Dinamo je takve uvijek imao, u ovoj momčadi ga nema. Zasad. Taj trojac u sredini, Mišić, Ljubičić i Villar, oni su 'beton', čvrsti, odgovorni, iskusni, Vidović ima 'desetku' na leđima, ali puno toga još mora izgraditi da bi je i opravdao. No, neki 'Mlinarić' doista bi dobro legao! Nije isključeno da će Boban krenuti u potragu za takvim tipom, da će uz stopera i napadača, koji su prioritet, u maksimirsku svlačionicu sletjeti i jedan lucidni, nogometni 'vicmaher'.