Svlačionica stala iza Čačića čiji izbor nije bio jednoglasan

Piše: Alen Lesički

Real Madrid je tijekom slavlja produžio ugovor Luki Modriću. Jer ga je Luka zaslužio. Dao mu je Real tako do znanja koliko ga cijeni i koliko su zahvalni na još jednoj sjajnoj sezoni. Tako to rade veliki klubovi.

Dojma smo da je na sličan način Dinamo trebao reagirati nakon utakmice s Hajdukom i staviti pred Antu Čačića novi ugovor. Možda čak i nakon Šibenika. Jer ga je Čačić zaslužio. Jer mu je Dinamo na taj način trebao dati do znanja koliko ga cijeni i koliko su zahvalni što je spasio sezonu. I budžet. I temelje kluba…

OK, nepravda je ispravljena u subotu kada je Dinamo objavio ono što je Germanijak ekskluzivno donio svojim čitateljima dan ranije; Ante Čačić ostaje za kormilom prvaka.

Na što se onda potrošilo tjedan dana vremena kojeg ionako i nema previše s obzirom na rani početak sezone? Zapravo, jedini logičan zaključak jest kako su se vagala razne opcije. I kako se lobiralo.

Ante Čačić nije bio želja svih onih koji vode klupsku politiku. I to treba jasno istaknuti. Ponajprije zbog njega samoga jer je svjestan kako će mu svaki korak mjeriti i svaku odluku preispitati. Ajmo reći da će Čačić biti na permanentnom ledu… Nezasluženo, naravno, i sasvim nepravedno, dodali bismo, ali to je cijena klupe Dinama. Ante Čačić će morati imati oči na leđima. Jer, oni koji će ga sada najviše tapšati po ramenima...

Međutim, ako se itko kroz svoju karijeru borio sa skepsom, nepovjerenjem i podrugljivim natpisima onda je to Čačić. Od Prigorja iz Markuševca do reprezentacije Hrvatske. Bio je Mamićev čovjek gdje god se pojavio da bi na kraju njegov ostanak u Maksimiru izgurala opcija u kojoj nije bio Mamić. Zapravo, bio je oponent ovog izbora. Htio je neku novu energiju i nekoga tko će malo češće stisnuti zelenu tipku na mobitelu. No, nije ga uspio izgurati što sugerira kako nije moćan kao nekada ranije. Daleko od očiju, daleko od srca. To su ionako unutarnje stvari Dinama koje u bliskoj budućnosti mogu postati opterećenje i uteg.

Kako bilo, skidanje tog vd. ispred Čačićeva imena dočekano je s velikim veseljem u svlačionici. Vole ga igrače. Cijene i respektiraju. Kupio ih je očito stari lisac u ovih par utakmica. Dao im je na samopouzdanju i pronašao pravu liniju kako da dođe do njih. Ono što nije uspjelo njegovim prethodnicima Čačić je napravio lijevom rukom. A u Dinamu je jako bitno imati svlačionicu iza sebe…

Iza Čačića je slavlje zbog trofeja i novog ugovora, pred njim veliki izazovi. Već danas bi se trebao spustiti u rudnik, zasuti rukave i krenuti skicirati Dinamo za sljedeću sezonu. Puno je tu igrača pod ugovorom, puno izazova pred njime, a ciljevi su uvijek isti kada je Dinamo u pitanju; dvostruka kruna i plasman u europsku skupinu. Otkada ga nije bilo ovdje, prethodnici su malo podigli visoke standarde pa je sada normalno da se Dinamo kvalificira u europsko proljeće i sve ispod toga bit će smatrano neuspjehom.

O domaćim izazovima da i ne pričamo. Pogotovo u kontekstu Hajduka koji se diže na svim razinama. I onim igračkim, a pogotovo onim logističkim. I kao takvi izazivaju veliki nemir u maksimirskim odajama. Da, Dinamo je još uvijek ispred svih s koncentracijom kvalitete i budžetom. Međutim, ova sezona pokazala je da ostali nisu baš tako daleko kako se činilo u komfornoj zoni maksimirskih elita.