Sve je manje vjere u Kovačevića. Gorica i Hajduk sad su njegova Liga prvaka!

I Francuzi su bili iznenađeni. Pričali su nam nakon utakmice ljudi, koji su utakmicu gledali iz jednog od Sky boxova, zahvaljujući nekim nogometnih prijateljima, da su se ljudi iz Lillea čudili kako to Dinamo izgleda na terenu, da su očekivali mnogo jači otpor, mnogo više kvalitete. Jer, Dinamo je kroz godine europskog rasta stekao ugled i među klubovima u ligama Petice, nitko više na Modre ne gleda kao na suparnika, kojega će lagano pobijediti. No, Lille je učinio baš to, nije se pošteno ni oznojio, Dinamov otpor bio je slabašan, nikakav. Pogotovo nakon prvog pogotka domaćina.

Kovačević, dakle, nije uspio u svojem naumu, da Dinamo nakon Pule podigne na razinu više, da igra raste, a rezultati i izvedbe budu u skladu s onime što Dinamo znači, s tim ugledom koji ima u Europi. O HNL-u da ne govorimo! No, iako je dobio podršku Zvonimira Bobana, iako je dobio (barem deklarativno) odriješene ruke da složi svlačionicu, Kovačević to nije napravio. Pokušao je oduzimanjem dokapetanskog statusa Kulenoviću i Nevistiću, micanjem Nevistića s vrata, 'smrzavanjem' Belje na klupi, što je notorni promašaj, karantenama i 'crvenim kartonom' medijima, nedolaskom na pressice, međutim, pravi efekt svih tih mjera u Lilleu se nije vidio. U utakmici u kojoj Dinamom nije imao imperativ pobjede, gdje se poraz mogao opravdati i shvatiti, Modri su potpuno podbacili. Kao i Kovačević. Nakon utakmice tako je izjavio da je 'uspio sačuvati i igrače za Goricu', što je nevjerojatna izjava, kakvu, vjerojatno, nije nikad izrekao nijedan drugi trener. Na 3-0 ili 4-0 mijenjao je igrače da bi ih sačuvao za Goricu!? Kao da Kovačević još uvijek ne shvaća veličinu Dinama... Upala je u uho i izjava Mihe Zajca, sad jednog od glavnih lidera u svlačionici. Kazao je, između ostalog, da je 'Lille više želio pobjedu!'. Kako, čovječe, itko može više od tebe željeti pobjedu!? Ako doista ta želja nije tolika, onda imamo problem...

Insajderske priče kažu i da je Kovačević za dvoboj u Lilleu planirao igrati u formaciji 4-4-2, s Kulenovićem i Bakrarom u napadu. Međutim, iako je to uigravao, trener se pred utakmicu predomislio, navodno, nakon razgovora s nekim igračima, koji su mu ukazali da to možda i nije dobra ideja, da oni to neće moći igrati. Na kraju nisu ništa odigrali niti u ovoj formaciji! Eto, ako su ti insajderi u pravu, Kovačević je imao barem nekakvu ideju, ali je nije proveo. Bi li s njom ispalo bolje ili lošije, to nećemo saznati, međutim, činjenica da je nije niti postavio na teren, govori sama za sebe.

No, Kovačević je 'preživio' još jedan poraz na klupi Dinama, sad ih već ima šest, a nema u rukavu nikakav novi adut. Barem ga još nije pokazao! Jasno je svima, a valjda i njemu, da sad dolaze utakmice u kojima nema alibija, u kojima Dinamov trener nema pravo na krivi korak. Svašta je dosad napravio, svašta i pokušao objasniti, ali nakon debakla u Lilleu, poraza kakvi Dinamu više ne smiju biti normalni, Gorica i Hajduk u tjednu koji dolazi, Kovačevićeva su Liga prvaka. Pa onda i Betis, zapravo, sve utakmice do Božića, moraju biti obojeni optimizmom i svijetlim tonovima. Što u ovom trenutku zvuči kao pravo čudo! Jer, ako dosad nije pronašao recept za pomak, ako još nije shvatio gdje griješi i što treba učiniti, ako svlačionica 'želi pobjedu manje nego suparnik', onda je vjera u boljitak doista poljuljana. Kao i Kovačevićeva pozicija, koliko god ga Zvonimir Boban štitio. Iznad neke granice ipak ne može, jer i njegov je krimen sve veći...

Ipak, nada u Kovačevićev uspjeh još tinja. Pogotovo ako je u Lilleu dobro odmorio igrače za Goricu. Tada u Turopolju ne bi trebalo biti problema!