J. RadićSudar velikana, HSV vs. Hajduk: "Hrubesch mi se nikada nije ispričao za onaj start"
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 15.11.26. | 08:01
Hajduk danas (15.00, HDTV) igra u Hamburgu prijateljsku utakmicu protiv HSV-a u čast povratka nogometu Marija Vušković nakon četiri godine suspenzije. Tom prigodom prisjetio se Ivan Pudar utakmice odigrane 1980. godine u Hamburgu kada je HSV svladao Hajduk s 1-0 u prvom dvoboju četvrtfinalu Kupa prvaka
U rano nedjeljno poslijepodne (15.00) na Volkspark stadionu istrčat će splitski Bijeli u Hamburgu pred 50.000 gledatelja željnih spektakla. Ovog puta ulog nije natjecateljski, već revijalni. Nakon četiri godine tribine kultnog hamburškog stadiona pozdravit će povratak Maria Vuškovića nogometu. Igrač HSV-a s brojem 44 na leđima, nogometaš koji je ponikao u Hajduku vraća se svom ‘core buisnessu’ nakon odrađene suspenzije od četiri godine. Splitski će klub uveličati njegov povratak nogometu i još jednom nas podsjetiti kako se stvarao kultni odnos dva velika kluba. Davne 1980. dvije sjajne momčadi susrela su se u četvrfinalu Kupa prvaka. Hajduk je došao na noge moćnom HSV-u, izgubio prvu utakmicu sa puno peha, može se reći i nepravde.
“Nikada mi se Hrubesch nije ispričao za onaj start, ali tako su živjeli, bez emocija” reći će nam Ivan Pudar koji je tog ožujka prije 46 godina stao na vrata Bijelih.
“Imao sam 18,5 godina, ozljedio se Budimčević, a trener Ivić je meni ukazao povjerenje”.
I nije se Ivić prevario, dapače, Pudar je odlično čuvao vrata Bijelih. Da je onda bilo VAR-a ne bi se HSV radovao pogotku. Jer Hrubesch je žestoko kopačkom ušao u vratara Pudara kod jedinog pogotka.
“Nismo bili zaštićeni kao klubovi iz Zapadne Europe, a Nijemci su igrali u svom ritmu. Nikada se nisu predavali, uvijek jako na svaku loptu. Mi smo bili autsajderi, tko je na nas tada računao, a razbili smo Nijemce igrom. Zlatko Vujović se mogao proslaviti, uvijek sam mu govorio ‘da si imao malo preciznosti Mullera koliko ti je Bog dao brzine”.
.jpg.webp.webp)
Igralo se za zaleđenom travnjaku u Hamburgu, trebalo je izabrati prave čepove.
“Imali smo drvene čepove za kopačke u tim posebnim uvjetima. Nije bilo jednostavno na tom travnjaku. Dobro se sjećam kako je bilo igrati po ledu. Uz sve, tribine sun as neprijateljski dočekale. Zviždali su žestoko dok je spiker objavljivao naša imena, a ja sam im slao poljupce. To me je dodatno motiviralo”.
Hajduk je izgubio prvi susret, a u uzvratu pobijedio u nom mitskom dvoboju. Velika utakmica i velika pobjeda. Fantastična atmosfera, odličan nogomet i pet zgoditaka. Sve je bilo grandiozno u tom ogledu Hajduka sa Hamburger Sport Vereinom na Poljudu. Sve osim konačnog ishoda. Hajduk je pobijedio 3-2, ali uslijed više pogodaka u gostima s ukupnih 3-3 u polufinale Kupa prvaka otišla je njemačka momčad s Keeganom, Hrubeschom, Magathom i Kaltzom, sa Zebecom na klupi.
“Uvjeren sam, da smo prošli, mi bi igrali finale Lige prvaka umjesto HSV-a. Nisu dobili, izgubili su od Nottingham Foresta, ali ostat će uvijek žal za tim dvomečom u kojem smo bili zreli za prolaz. Puno peha u obje utakmice, baš nas nije sreća htjela. A nije nam puno trebalo. Sjećam se kako je Kaltz ljubio travu na Poljudu kad su nas prošli. Kako i neće koliko ih je sreća ljubila u te dvije utakmice”.
Vušković je zaslužio taj status
Zato su utakmice sa HSV-om ostale u dubokom sjećanju navijača Hajduka koji su sudionike tog dvoboja imali priliku uživo pozdraviti u ožujku 2025. godine kada ih je potpisnik teksta, na poziv MNK Torcida Biberon, okupio na splitskim Gripama za 45-ogodišnjicu tog dvoboja.
“ To je bio susret za evociranje uspomena. Žao mi je što Hajduk nije pokazao gestu i poveo u Hamburg nekog od igrača s tog dvoboja. Palo mi ej to napamet i kada se nedanvo igralo protiv Ajaxa da ekipa sa Katalinićem izađe na travnjak, da ih navijači pozdrave. Ali, to su samo moje ideje koje sam video kod nekih velikih klubova”.
Hajduk je u Hamburg otputovao bez 11 reprezentativaca, trojice ozljeđenih I tandem Belgijaca. Ukupno 16 igrača nedostaje Bijelima na utakmici koju će ipak najviše pamtiti Mario Vušković.
“HSV je ponovno potvrdio koliko je velik klub, stao je iza Maria kada se dogodila suspenzija i pružao mu podršku protekle četiri godine. Ali, ne samo verbalnu, nego pravu podršku koja je rezultirala njegovim povratkom u konkurenciju za ekipu. Međutim, i Vušković je očito svojim odnosom u HSV-u zaslužio taj status. Takav gard mogu imati samo veliki klubovi, jer kada se sjetim kako su od mene digli ruke kada sam u Hajduku imao prometnu nesreću, baš mi muka dođe. Ali, zato se radujem kada vidim da ima i drukčijih, pozitivnih primjera.”
Rezultat će u Hamburgu biti u drugom planu, to je svima jasno. U prvom su solidarnost I zajedništvo.
“Jedna nogometna revija, gotovo humanitarnog karaktera u kojoj će se gledatelji vjerujem dobro zabaviti. To je ono što očekujem od utakmice HSV-a i Hajduka. Nogomet u jednoj opuštenoj, pozitivnoj atmosferi”.
I još jedno podsjećanje na dane ponosa i slave splitskog kluba. Svaki put je tako kada se igra protiv HSV-a. Da vas trnci prođu kada se sjetite ekipe trenera Ivića s Pudarom, Šurjakom, Mužinićem, braćom Vujović, Gudeljom, Borišom Đorđevićem, Maričićem, Šalovom, Luketinom, Rožićem, Krstičevićem, Čopom…..