T. NičotaŠto su Dinamu donijeli novi igrači? Beljo radi svoje, stoperi jedini stranci. Vidović je najveći dužnik!
.jpg.webp.webp)
Vrijeme Čitanja: 4min | pon. 01.09.25. | 08:45
U reprezentativnoj stanci morat će Mario Kovačević podići momčad na jednu još višu razinu
Četiri pobjede i remi, vjerujemo da je to učinak, koji bi mnogi u Dinamu i oko njega potpisali tamo negdje, na početku priprema. Kad je maksimirska svlačionica bila bauštela, kad se slagala jedna sasvim nova momčad, a broj novih igrača rastao iz dana u dana. Pet, 10, 15, 20... Dobro, nije baš 20, ali podsjetilo nas je na onu brojalicu iz igre skrivača. Koji su igrači, od svih tih novopridošlih ovog ljeta dosad pokazali najviše, a koji su dosad još uvijek 'na čekanju' za isporuku onoga zbog čega su i došli?
Tri imena istaknula su se ispred svih. Svakako, Dion Drena Beljo, s četiri pogotka u pet utakmica (toliko ima i Sandro Kulenović) već je počeo pravdati status jednog od najskupljih transfera u Dinamovoj povijesti. Imao je u Varaždinu, u remiju 2-2 jednu grešku, koju mu je i trener Mario Kovačević zamjerio, ali ona ne može obrisati njegov posao, koji od dolaska u Dinamo radi odlično. Što se napadača tiče, tu Dinamov trener može biti miran. Kao, trenutno, i sa stoperima. Sergi Dominguez i Scott McKenna dobro i čvrsto drže zadnju liniju, Dinamo je tek u Varaždinu primio prve pogotke ove sezone, a k tome stignu doći i pred protivnički gol i biti opasni. Škot je čak i zabio, pogodak mu je poništen zbog 'kliznog' zaleđa, Sergi je također nekoliko puta bio opasan nakon kornera. Njih dvojica zajedno djeluju sve sigurnije, udarni su stoperski tandem, međutim, prizivamo potrebu da Kovačević pomalo daje šansu i drugim braničima. Jer, trenutno su svi ostali izvan forme, Dominguez i McKenna odigrali su sve minute na startu sezone, tko će upasti u momčad, ako bude trebalo!? Pred Dinamom su nakon reprezentativne stanke stalne utakmice, počinje Europa, kadar će morati biti širi i Kovačeviću trebaju i Galešić, Theophile, Jakirović, Živković... Bez obzira na formu i stabilnost novog stoperskog dvojca, koji konkurentima ne daju blizu, trener mora razmišljati o novim situacijama.
Valinčić i Lisica zauzeli su desnu stranu i, praktički, nemaju konkurenciju, iako i oni igraju promjenjivo, ne uvijek na najvišoj razini. Ali, bore se, probijaju, Lisica je u Varaždinu bio i strijelac i ta je desna strana trenutno ubojitija od lijeve. Na kojoj je 'netragom' nestao Matteo Perez Vinlöf. Mladi Šveđanin počeo je prve dvije utakmice, bio siguran starter, a onda je u iduće tri utakmice njegovo mjesto zauzeo Bruno Goda. Perez Vinlöf više nije dobio niti minutu! Možda je Kovačević procijenio da još nije dovoljno iskusan, da mu nedostaje obučenosti u ozbiljnim izazovima. Međutim, na toj lijevoj strani Kovačević još mora dobiti na probojnosti, na ofenzivi, tu stvari malo štekaju. Jer, i onaj koji bi trebao biti opasan, koji bi trebao biti jaka napadačka snaga (takvim su ga zamišljali kad je dolazio) još uvijek je veliki dužnik. Naime, Gabriel Vidović dosad nije ponudio mnogo. Zabio je pogodak Vukovaru 1991, izborio kazneni udarac na Rujevici, međutim, Vidović, kao i u prvom mandatu još uvijek igra na mahove, bljeskove. Nevidljiv, nema ga, a onda se ukaže nekim neočekivanim potezom. To je premalo za igrača takve reputacije, k tome za igrača, koji u Dinamu nosi na leđima 'desetku'. Prije njega taj je broj imao Martin Baturina. Pa, iako je imao svojih igračkih kriza, Baturina je ipak ima puno značajniju ulogu na terenu od ove Vidovićeve. Morat će, ako može, davati više, jer nakon stanke dolaze one najjače utakmice!
Još jedan od igrača, koji je zasad izgubio prvotni status svakako je Gonzalo Villar. Došao je u Maksimir 'opjevan' komplimentima i lovorikama Zvonimira Bobana, koji ga prati odavno, imao je na početku zajamčeno mjesto u najboljem sastavu. Međutim, odjednom je postao čovjek s klupe, zabio je gol Istri 1961, a vidjet ćemo kakav će mu status biti u nastavku jeseni. Zanimljivo, nakon što su on i Perez Vinlöf izgubili mjesto u prvih 11, Dominguez i McKenna su jedini stranci u Dinamovih udarnih 11 u zadnje tri utakmice. Ostali, poput Hoxhe, Bakrara ili Villara ulaze s klupe. U prvih 11 je tako i Dejan Ljubičić, koji zasad drži svoju poziciju, ali i on će u idućim utakmicama morati davati više.
Marija Kovačevića čeka izazovna reprezentativna stanka. Za klub možda nije dobro da nema puno reprezentativaca, ali za trenera svakako jest. Imat će ih većinu na okupu i s njima pokušati složiti ozbiljnu momčad za rujan, listopad... Nakon pauze u Maksimir stiže Gorica, potom Modri idu na Poljud, zatim dolazi Fenerbahce, pa dvoboj sa Slavenom Belupom i Maccabijem Tel Aviv. Tu Dinamo mora napraviti puno, i u HNL-u i u europskom zaletu. Kovačević mora podići momčad na jednu, još višu razinu, probuditi i one, koji su dosad manje ponudili i nisu opravdali puno povjerenje!
