
Takva se utakmica morala dogoditi. A Kovačević treba mijenjati neke odluke!
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 31.08.25. | 09:30
Dinamo je u Varaždinu prvi put pokleknuo ove sezone, Modri i njihov trener dobili su upozorenje. U reprezentativnoj stanci moraju ga dobro analizirati
Dinamo ipak nije dočekao reprezentativnu stanku s maksimalnim brojem pobjeda. Nije pet od pet, ali nije ni poraz, na kraju je tih varaždinskih 2-2 bio spas, osvajanje boda u zadnjim minutama s bijele točke. Ostat će mnogima dvojbena sudačka odluka o poništavanju pogotka McKenne zbog zaleđa, iako ne javno, ima onih u Maksimiru i navijačkom puku koji se žale na kriterij suca Ercega, no to je nešto o čemu ne trebaju previše niti lamentirati, nego se baviti svojom igrom i kako napredovati u nastavku sezone. Jer, na početku sezone, iako je Dinamo tek u Varaždinu primio gol (dva) i izgubio bodove, jasno je da Kovačevićeva momčad ne igra onako kako bi svi željeli i vjeruju da može.
'OVO' JE VISJELO U ZRAKU
Dinamo je odigrao još jednu utakmicu promjenjivih raspoloženja. Jedno poluvrijeme jako dobro, čak dominantno, drugo ispod te razine. Isto što se događa u svih pet utakmica na startu HNL-a i treba vidjeti zašto. Ako to postane pravilo na duži rok, znači da nešto ne štima. Ili protivnici lako pročitaju Dinamovu igru i kad se prilagode više nemaju problema. Ili Dinamo nema tu moć, kvalitetu da može čitavu utakmicu odigrati na istoj razini. U prvom je poluvremenu Dinamo bio stvarno gazda na terenu, u toj je dominaciji trebao i uvjerljivije voditi, iskoristiti taj odnos snaga. U redu, da, momčad je u stvaranju, treba vremena, strpljenja. Ali, očekuje se napredak iz dvoboja u dvoboj, ovdje se čini kao da se film stalno premotava na istom dijelu. I, u takvim utakmicama, jednostavno, mora se dogoditi ovakav rasplet, takav remi je visio u zraku. Prije ili kasnije! Dinamo mora početi igrati kvalitetno više od poluvremena.
ZAMJENA NAPADAČA NAKON SAT VREMENA
Još jedan detalj, koji nije baš uobičajen u nogometu. Kovačević trenutno ima dvojicu strijelaca, napadača, koji su zabili četiri pogotka, Beljo i Kulenović odlično su otvorili sezonu. Beljo je prvi napadač, Kulenović ulazi s klupe. I opet, tako je u svakoj utakmici. Napadači su igrači koje se ne mijenja uvijek, čeka ih se u šesanestercu, čeka se prilika. A Beljo svaki put igra do 65, 70 (cca) minute, onda ulazi Kulenović. Pa, zašto nekad ne mogu igrati zajedno? Možda jednom i Kulenović može biti igrati duže? Neka jedan odigra čitavu utakmicu, ovako izgleda kao da su u svakoj utakmici na testu... S napadačima treba biti strpljiv.
UVIJEK ISTI IGRAČI S KLUPE
Ni to nije baš idealno, zbog onoga što slijedi nakon stanke. Zna se uvijek koji igrači ulaze s klupe, nema novih koji ulaze u igru. Villar (ako nije u prvih 11) Hoxha, Kulenović, sad su tu bili Varela i Bakrar, Alžirac samo 10-ak minuta. Ali Dinamu trebaju i Mudražija, Soldo, poneki stoper da uđe u igru i malo rastereti Domingueza i McKennu, odnosno, bude im zamjena kad će biti potrebno. Nema sad ni Perez Vinlöfa, nema Topića, Jakirovića, tko zna kad će i hoće li Pierre-Gabriel... Da, rekao je Kovačević da nema puno utakmica da bi moga previše rotirati, ali tijekom utakmice može ubaciti razne igrače, mijenjati način igre, a ne uvijek po istom principu.
ZAŠTO JE ISTAKNUO HOXHU?
"Brzo smo mijenjali kada smo primili golove, stabilizirale su nas zamjene. Varela i Bakrar su dobro reagirali, možda sam više od Hoxhe očekivao.”, kazao je nakon utakmice Dinamov trener. Sve u redu, ali zašto je apostrofirao baš Hoxhu? Bilo je još igrača, koji su zakazali, neki zakazuju već duže vremena. Hoxha donese s klupe energiju, donese neki trk, jedan na jedan, pomutnju u šesanesterac. Pa, ne može ni on uvijek, pogotovo ako ne igra u kontinuitetu nego samo ulazi s klupe. Upravo se o tome radi, Kovačević mora više igrača koristiti po više minuta, baš zato da bi ih što više bilo u formi. Nije lako, znamo, to je u Dinamu uvijek najteže! Zato i jest razlika između Dinama i mnogih drugih klubova.
BITNA REPREZENTATIVNA STANKA
Recimo da su ovih prvih pet kola bili svojevrsni prvi test za Dinamo. Nije drama, četiri pobjede i remi su bodovno sasvim dobar doseg, tu nema spora. Ali, se i podvlači crta i trener mora u ova dva tjedna dodatno 'razmahati' momčad. Ima prijateljsku utakmicu u Senju, imao Kup u Predavcu, ima treninge, na kojima neće nedostajati puno reprezentativaca. Jednostavno, mora proširiti kadar, povećati formu igrača i očekivanja od njih, jer, nakon stanke kreće udarni ritam. Gorica pa Hajduk pa Fenerbahce, Europa i tjedan kasnije. U 12 dana četiri utakmice. Ovakve igre za taj ritam neće biti dovoljno dobre, Europa traži više!
LANJSKA SEZONA KAO POUKA
Koliko je još sve daleko od uspjeha - naravno, nije niti drama ponekad izgubiti bodove - dokazuje lanjski primjer. Sergej Jakirović krenuo je sa šest pobjeda, izbacio dvjema pobjedama Qarabaq u Ligi prvaka, imao gol-razliku 17-2. Prva je dva boda izgubio u Rijeci, onda Derbi s Hajduk i brzo se sve okrenulo u negativnu krivulju. Teško je naći bolje upozorenje za Kovačevićevu momčad.