.jpg.webp)
A. LesičkiSimfonija kaosa i improvizacije s Pampasa
.jpg.webp)
Vrijeme Čitanja: 3min | sri. 15.07.26. | 09:05
Smjene bez logike, odluke bez odgovornosti i budućnost koja odlazi. Osijek je postao primjer kako se klub ne gradi — nego polako, ali sigurno, razgrađuje.
Mir na Pampasu? Naravno. Kao što je red u upravi kluba. Kao što se radi prema planu i strategiji. Sve postoji — samo u teoriji.
Osijek već godinama igra istu utakmicu: protiv samoga sebe. I, treba priznati, u toj disciplini je uvjerljivo najbolji. Nisu to samo šumovi. To je jedna simfonije kaosa. I uvijek dolaze iznutra, s gornjih katova, iz onih ureda gdje bi trebala sjediti pamet, mudrost i iskustvo a očito stoluje - improvizacija. I neznanje. Nemoć...
Bjelica, Zekić, Radotić, Mihić. Četiri imena, četiri puta “hvala i doviđenja”. Dobro, Miha je još na čekanju — ali više kao formalnost nego kao odluka. A svi bijelo-plavi od rođenja, što im je, očito, bila kardinalna pogreška. Jer u Osijeku je kontinuitet višak, a identitet smetnja. Za prvu dvojicu još se prodavala priča, zamagljivalo i pakiralo u neke PR floskule. Ovo danas? Ovo je ogoljeni amaterizam, bez pokrića i bez srama.
Radotić je riješen kako se kod nas rješavaju neugodne stvari — tiho, iza ugla, da se ne vidi. Podcjenjivačkom ponudom za koju znaš da je neće prihvatiti. Navijači su to progutali, jer su već istrenirani. A onda — ingenizona ideja — dirnuti u Mihu. U simbol. U ono što se ne dira ako imalo razumiješ gdje si došao. I naravno da je puklo. Jer Slavonac će ti dati i bubreg i tu zadnju kap krvi, ali nemoj mu dirati ono što smatra svojim. A Miha je njihov.
U međuvremenu, klub funkcionira besprijekorno. Godišnje ulaznice ne idu. Informacije dolaze preko umjetne inteligencije, jer očito ljudi više nisu potrebni. Ili nisu sposobni. Kako god, rezultat je isti. A kad smo kod rezultata - njega nema. Jer je netko zaključio kako nije potrebno obznaniti rezultate prijateljskih dvoboja. Tako se valjda radi u Mađarskoj...
Predsjednica je došla kao spas. Osmijesi, palčevi gore, velika očekivanja. Čistka, red, temelji. Uprava — otišla. Petrović — bivši. Sustav? Pa... to ćemo kasnije. Jer, prvo je imenovan pomoćnik sportskog direktora koji nije postojao. Onda je stigao sportski direktor kad je već sve kasnilo. I prvi potez — razgovor s Radotićem. Ozbiljno. Odlučno. S figom u džepu, naravno.
Trener Basone dobio je zadatak iz rubrike “nemoguće misije”. Otišli su gotovo svi koji su trebali biti nositelji. Čolina, Karačić, Bubanja, Teklić, Akere — projekt “spasimo Osijek” uspješno je završio odlaskom svih aktera. Istekle posudbe, traže se novi, a transferi ovise o ponudi — što je elegantan način da se kaže “vidjet ćemo što će se dogoditi”.
Pojačanja? Ima ih. Dolček, Bakti, Mustafić i Čaić — igrač koji je završio u Osijeku jer ga Dinamo nije htio pustiti u Rijeku. Jer zašto pojačati konkurenciju kad možeš rasporediti resurse. Osijek im ionako nije prijetnja.
Malenica je ostao. Barem nešto. Kapetan. Najbolji. Čovjek koji još uvijek brani i ono što se teško može obraniti. I spašava. No, i on je do ugovora stigao tek kada je došao s ponudom iz Azije. Nitko se nije sam sjetio da bi bio red da mu se zahvali na onome što je učinio - novom ponudom.
.png.webp.webp)
Mladi dolaze, što lijepo zvuči u prezentacijama. Ali još spremnije odlaze. Akademija, nekad ponos, danas izlog. Dedić u Njemačku, Begović i Dragić u Dinamo, Jaman u Istru, Vidović bi trebao ovih dana prema Hajduku. Otac Dražen je, kažu, sjajan trener u mlađim kategorijama ali i on je već otišao put splitskog Adriatica. Kontinuitet? Očito postoji — u odlascima.
Godine zanemarivanja sada dolaze na naplatu. Sustav je zapušten, identitet razvodnjen, budućnost je otišla svojim putem gledajući na primjerima drugih kako za njih tu nema mjesta. Prošlost Osijeka nisu razumjeli, sadašnjost ne kontroliraju, a budućnost... pa, budućnost očito nije njihov problem. Barem se tako ponašaju...