A. LesičkiSedam komada za alarm u HNS-u: Kustić još ne maše crvenim kartonom, ali..
.JPG.webp)
Vrijeme Čitanja: 3min | sub. 03.10.26. | 21:30
Engleska je na Rujevici potpuno nadigrala i ponizila Hrvatsku, koja je djelovala bezidejno, sporo i nemoćno. Sedam primljenih pogodaka otvorilo je ozbiljna pitanja o momčadi, Slavenu Biliću i njegovu statusu u HNS-u.
Ovo nije bila utakmica. Ovo je bio nogometni horor s elementima dokumentarca o laganom nestanku jedne reprezentacije s velike scene.
Ne pamtimo kada je netko Hrvatsku pregazio ovako temeljito, mirno i bez imalo grižnje savjesti kao što su to napravili Harry Kane i engleska družina u prvom poluvremenu na Rujevici. Englezi su izgledali kao da su došli na lagani trening, a Hrvatska kao da je na teren poslala skupinu ljudi koji su se tek slučajno našli u istim dresovima. To nije bilo za gledanje. Dobro da djeca na tribinama nemaju vozačke dozvole, jer bi nakon pola sata vjerojatno pokušala ukrasti prvi autobus za izlaz sa stadiona.
Dječja pravobraniteljica ovih dana možda bi trebala poslati dopis HNS-u. Ne zbog rezultata, nego zbog mogućih posljedica po dječju psihu. Gledati Hrvatsku kako se tako raspada nije bio nogometni sadržaj, nego upozorenje s ekrana:
“Zabranjeno mlađima od 18.”
Bez ideje, bez ritma, bez obrane, bez odgovora. Bez energije! Puno grešaka, još više praznog hoda i dojam da svaki engleski napad ima za epilog loptu u mreži Livakovićeva gola. Je li to zaista ona Hrvatska koja je prije samo tri i pol mjeseca protiv iste Engleske na poluvremenu imala 2-2 u Dallasu?
Gordi Albion radio je što je htio. Prolazili su pokraj hrvatske obrane kao brzi vlakovi pokraj seoske stanice. Utrčavali su između linija, kombinirali, otvarali prostor, dijelili lopte i zabijali s lakoćom koja je bila gotovo nepristojna.
Što je bila ideja Slavena Bilića? Teško je reći. Ako je postojala, Englezi su je pregazili već do desetog minuta.
Naravno, Engleska pripada svjetskoj eliti. Hrvatska se od tog društva posljednjih godina polako udaljava, ponekad dostojanstveno, a ponekad uz škripu i dim iz motora. Ali ni najveći pesimisti nisu očekivali da će Vatreni biti rastavljeni ovako precizno, hladno i bolno. Ovo nije bio poraz. Ovo je bilo rasprodavanje teško stečenog ugleda.
Za analizu će biti vremena, sastanaka, grafikona, taktičkih ploča i ozbiljnih lica pred kamerama. Ali teško je sjetiti se utakmice nakon koje baš nitko na travnjaku ne zaslužuje prolaznu ocjenu. Oni koji su počeli bili su katastrofalni, oni koji su ušli nastavili su jednako predano kopati prema dnu.
I što sada?
Mandat Slavena Bilića nije počeo loše. Loše bi, u ovom slučaju, bilo gotovo laskavo. Počeo je katastrofalno. Kada je Bilić preuzeo reprezentaciju, bilo je jasno da ulazi u velike cipele prethodnik. Nije imao prostor za medeni mjesec, niti sto dana mira, a sada je i ono malo početnog kredita nestalo brže od sladoleda na ljetnoj žezi.
Pred njim je putovanje na kojem bi mu malo tko pozavidio. Internet će ga dočekati spreman, ljut i naoružan tipkovnicama. A Bilić zasad nema odgovor koji može oprati sedam rujevičkih komada. Takve stvari ne brišu se konferencijom za novinare, pa ni s tri dobro odmjerene rečenice o odgovornosti i potrebi za analizom, izostankom energije i najavom iskupljenja na Poljudu.
Ako protiv Španjolske nije bilo žara ni energije, što je onda bilo protiv Engleske u Rijeci? Umor? Strah? Nedostatak kvalitete? Ili jednostavno potpuni raspad sustava u trenutku kada se najmanje smio dogoditi?
Može li Slaven Bilić ovu momčad podignuti iz pepela? I je li ovih sedam engleskih udaraca otvorilo poneki novi upitnik u vrhu HNS-a?
Bilićev izbor, podsjetimo, nije baš prošao u atmosferi jednoglasnog oduševljenja kakva se poslije pokušavala prodati javnosti. Bilo je tu polemike, bilo je drugih imena na stolu, bilo je tihog gurkanja laktovima po hodnicima. Sada će oni koji su imali svoje kandidate dobiti argumente. Pitanje je samo koliko će ih glasno izgovarati.
Teško je vjerovati da će Marijan Kustić Biliću nakon Rujevice odmah pokazati crveni karton. Ali žuti je, čini se, već izvučen iz džepa i podignut dovoljno visoko da ga svi vide.
Od ovog trenutka Bilićeva plovidba za kormilom Vatrenih neće biti idilična razglednica s Jadrana. Više će sličiti vožnji po neveri, s nekoliko rupa u čamcu i posadom bez kompasa. A u utorak na Poljud dolaze svjetski prvaci!