„Rusija je savršena za Hrvate, Slovenci me žele u reprezentaciji, a ako Dinamo nazove – naravno da idem“

Točno 19 minuta je Danijel Miškić odigrao u 1. HNL. Jedini nastup u elitnom razredu hrvatskog nogometa danas 28-godišnji veznjak upisao je u 2. kolu sezone 13/14. kad je njegova Lokomotiva slavila na gostovanju kod Osijeka rezultatom 1:2. Lulić je poentirao za Bijelo-plave, da bi onda nastavku gosti preokrenuli preko Muse i Trebotića. Tomo Ivković poslao je Danijela Miškića u igru u 71. minuti umjesto Filipa Mrzljaka, a kasnije će se ispostaviti da mu je debi bio prvi i (zasad) zadnji nastup u 1.HNL.

Na polusezoni prelazi u Celje, tamo se zadržao dvije i pol godine, nakon čega je uslijedio poziv iz Ljubljane. Olimpija ga je u ljeto 2016. godine dovela za 150 tisuća eura, da bi ga dvije godine kasnije prodali u Rusiju za 300 tisuća eura. Prvo je dvije godine nosio dres Orenburga, a dobrim igrama zapeo je za oko čelnika Urala koji ga dovode u svoje redove u ljeto 2020. godine.

Otkako je stigao u Rusiju, Miškić igra jako dobar nogomet. Već godinama je standardan, a ove sezone je u Uralu skupio 10 nastupa u Premijer ligi.

Miškić je za ruske medije dao veliki intervju gdje je pričao o svemu, a razgovor je započeo odlukom da iz Slovenije pređe u Rusiju.

„Da budem iskren, uvijek sam želio otići negdje i okušati se u jačem prvenstvu. Čim sam čuo za interes iz Rusije, bio sam oduševljen. Tada su se masovno gradili novi stadioni, igrali su odlični nogometaši, bilo je mnogo navijača na tribinama. Brzo sam prihvatio ponudu Orenburga. Osim toga, u klubu su tada igrali Hrvat Silvije Begić i Slovenac Denis Popović. Puno su mi pomogli oko transfera i adaptacije. Nije bilo problema s transferom. Popović i ja imamo istog agenta i ponudili su moje usluge upravi. Denis me nazvao i ispričao mi kakva je situacija u momčad.“

Kako ste se privikli na teške uvjete u Orenburgu?

„Da, bilo je jako teško naviknuti se na hladnoću. Sjećam se svog prve utakmice na hladnoći. Bilo je oko 1-3, igrali smo protiv Urala u Jekaterinburgu. A igrali smo na drugom stadionu, gdje sada trenira prva momčad. Izađem na utakmicu, a u glavi mi se vrti jedna misao: “Da barem utakmica što prije završi” (smijeh). Ali općenito, ništa me nije razočaralo u Orenburgu. To je sjajan klub i odlazak tamo bio je korak naprijed u mojoj karijeri. U Orenburgu ima jako dobrih ljudi, vlada prava obiteljska atmosfera. Sve funkcionira kako treba. Osim toga, bilo mi je lakše prilagoditi se jer su tamo igrali Begić i Popović. Onda nam se pridružio i Despotović, a onda je bilo još više Balkanaca. Čak se nije činilo da smo tako daleko od kuće. Uvijek smo komunicirali na svom materinjem jeziku. Štoviše, imao sam odličan odnos s trenerom Vladimirom Fedotovom, koji mi je puno pomogao.“

 U ljeto 2020. godine prešli ste u Ural. Jeste li imali druge ponude, zašto ste ostali u Rusiji?

„Bilo je ponuda iz nekih europskih liga, ali sviđa mi se Rusija, sviđa mi se prvenstvo, sviđa mi se veliki broj navijača, iako sada ima problema s dolaskom zbog pandemije. Osim toga, postoje vrlo 'cool' stadioni. Osjećaš se kao pravi profesionalac kada izađeš igrati u takve arene. To je upravo ono o čemu sanjate kao dječak. Tako da nisam planirao nikamo seliti i jako sam želio ostati u Rusiji. Kad mi je prišao Ural, nisam ni minute razmišljao da li da prihvatim ponudu. Dapače, želio sam se što prije priključiti ekipi krenuti s treninzima.“

Devet Hrvata trenutno igra u Rusiji, nikad prije ih nije bilo toliko. Koji je tome razlog?

„Imamo sličan mentalitet. Ali, i financijski uvjeti su dobri, neću lagati. Osim toga, Rusija ima jako prvenstvo. Ovdje ima mnogo jakih momčadi, prvenstveno moskovskih klubova i Zenita, koji redovito igraju u Europi. Što se nogometa tiče, ovo je idealna opcija za naše igrače. No, ne radi se samo o tome da Hrvati i Srbi rado dolaze u Rusiju - i Rusi jako poštuju naše igrače. Oni cijene naš mentalitet, naš nogomet. Gotovo svaki klub iz Premijer lige ima Balkanca. Očito domaći klubovi vole naše igrače.“

S kojim sunarodnjakom se najviše družite, pratite li igre Nikole Vlašića u Engleskoj?

„Naravno da pratim Nikolu Vlašića. Što se tiče komunikacije, sa svima sam u odličnim odnosima. Čak i s onima s kojima prije nisam komunicirao, počinjemo se družiti nakon prvog susreta licem u lice. Ne mogu nikoga posebno izdvojiti. Već sam igrao s nekima od njih. S Filipom Uremovićem sam bio u slovenskoj Olimpiji, a najduže sam igrao s Filipom Mrzljakom: prošli smo cijelu akademiju zagrebačkog Dinama, igrali zajedno za hrvatske mlade reprezentacije različitih uzrasta, čak išli na istu posudbu. Zajedno su proveli cijelu svoju mladost. Jako mi je drago što nastupa u Rusiji, u Ufi, gdje pokazuje svoje najbolje kvalitete.“

Situacija u Uralu nije jednostavna – 11. mjesto, 19 bodova u 18 kola. Kako to da je Ural samo tri boda od zone ispadanja…

„Ne znam što da kažem. Ne postoji jedan ključni razlog. Svaki dan vrijedno radimo. Možda je u početku bilo teško zbog velikog broja mladih igrača, ali na kraju je rad s njima počeo uroditi plodom. Dogodilo se da je u nekim utakmicama nešto nedostajalo. Ali ništa, ne bojimo se nikoga. Sad smo na trening kampu u UAE-u, ovdje je sve u redu, vrijedno treniramo, spremamo se za drugi dio sezone.“

Hrvati igraju za ugovore: Najboljih 11 koji na kraju sezone postaju slobodni igrači (GRAFIKA)

Iako ste rodom iz Novog Mesta u Sloveniji gdje ste igrali za Celje i Olimpiju, vi ste igrali za mlađe uzraste Hrvatske. Jesu li vas kontaktirali čelnici NS Slovenije?

„Još nisam debitirao za A reprezentaciju, iako imam 33 utakmice u mlađim selekcijama. S Hrvatskom sam sudjelovao na Svjetskom i Europskom prvenstvu. Nogometni savez Slovenije kontaktirao me nekoliko puta u vezi igranja za njihovu reprezentaciju. Štoviše, bilo je razgovora tijekom mog boravka u Rusiji. Nije to bilo izravno, nego preko ljudi bliskih nogometnom sindikatu. No, da budem iskren, ova opcija me uopće ne privlači. Volim samo Hrvatsku. Ne vidim se u drugoj reprezentaciji.“

Može li Hrvatska ponovi uspjeh sa SP-a u Rusiji?

„Volio bih, ali to će biti jako teško. Iako, isto su rekli i prije SP-a u Rusiji… Imamo sjajnu momčad i pravi stav, tako smo došli i do finala u Rusiji.“

Ugovor s Uralom?

„Ugovor mi vrijedi do ljeta 2023. Još nismo razgovarali o novom ugovoru, prerano je. Ne razmišljam o drugim klubovima, samo o Uralu. Za nas je sada najvažnije da u drugom dijelu sezone igramo dobro i osvojimo što više bodova.“

U Rusiji razmatraju limitirati broj stranca u momčadi. Vaše mišljenje na tu temu?

„Da budem iskren, nemam jasno mišljenje o tome. Kvaliteta nogometa očito će porasti ako bude više stranih igrača. S druge strane, ruski igrači bi imali problema s manjkom utakmica, a oni to zaslužuju igrati u svojoj domovini. Tako da nisam baš razmišljao o tome.“

Silvije Begić nam je rekao da razmatra uzimanje ruske putovnice…

„Ja još uvijek ne. Vidjet ćemo što će se sve dogoditi. Begić dulje nastupa u Rusiji i logično je da želi dobiti putovnicu.“

Vi ste izdanak Dinamove škole nogometa, ali nikad niste zaigrali za prvu momčad. Koji je tome razlog?

„Nikada ne bih krivio nekog drugog za svoje neuspjehe. Žao mi je što nikada nisam odigrao niti jednu utakmicu za prvu momčad Dinama, iako sam pravi navijač ovog kluba koji mi je dao sve. Dinamo je od mene napravio nogometaša. Ali tada je bilo teško probiti se u glavnu momčad, jer je klub svake godine uzimao 1-2 mlada igrača. I u moje vrijeme bilo je puno kvalitetnih igrača.“

Kad bi Dinamo nazvao?

„Odmah bi išao, naravno. Dinamo je moj klub!“