Robert Prosinečki o Zvezdi, Ćiri i anegdotama s cigaretom: "Hajduk? Još mi je samo to falilo!"

Splitske su Gripe u nedjelju u 14 sati ugostile promociju knjige „Robert Prosinečki – Veliki Žuti”. Predstavljanje autorizirane biografije jedne od naših najvećih nogometnih ikona održano je u sklopu Mediteranskog festivala knjige u Velikoj dvorani. Uz samog Roberta Prosinečkog te autora knjige Dražena Krušelja, o ovom zanimljivom djelu govorio je i urednik izdanja Josip Ivanović.

Proslavljeni je veznjak dijelio autograme te se prisjećao svog impresivnog sportskog puta i odgovarao na upite okupljenih. Njegovu karijeru, koja je startala turbulentnim prelaskom iz maksimirskog kluba u beogradsku Crvenu zvezdu, obilježili su i nastupi za gigante poput Real Madrida i Barcelone, a nosio je dresove i Ovieda, Seville, Croatije, Hrvatskog dragovoljca, Standarda iz Liegea te engleskog Portsmoutha. Kada mu je spomenuto da nikada nije obukao dres Hajduka, vedri je Žuti kroz smijeh poručio:

„Još mi je samo to falilo.”

Prosinečki drži jedinstven rekord kao igrač koji je zabijao na svjetskim smotrama za dvije različite nacionalne vrste – Jugoslaviju (1990.) i Hrvatsku (1998.). Što se tiče trenerskog puta, nakon što je asistirao u stožeru Vatrenih, samostalno je vodio Zvezdu, Kayserispor, te nekoliko reprezentacija uključujući Azerbajdžan, BiH, Crnu Goru i Kirgistan.

Čak i u današnje vrijeme neizbježna je tema njegov transfer u Beograd 1987. godine, usko povezan s poznatom izjavom pokojnog Miroslava Ćire Blaževića o konzumiranju vlastite trenerske diplome ukoliko Prosinečki izraste u pravog igrača.

„Moj pokojni otac Đuro bio je veliki dinamovac. Bila je velika želja svih nas da igram za Dinamo. Tih godina se stalno pričalo o tome. U svakom drugom intervjuu je forte bio je li Ćiro pojeo diplomu. Kasnije sam ostao veliki prijatelj s njim. Ćiro i ja smo živjeli blizu jedan drugog, na Cvjetnom smo išli na kave. Pogotovo u njegovom posljednjem periodu”, prisjetio se Prosinečki.

Na upit zašto je odabrao baš taj beogradski klub, izjavio je:

„U početku mi je bilo vrlo teško, da se naviknem na novu sredinu, ali bila je to odlična momčad. Možemo mi sad pričati, ali u to vrijeme to je bio najuspješniji klub u tadašnjoj državi, a u četiri godine provedene tamo osvojili smo i tadašnji Kup prvaka.”

Publika se zanimala i za to koliko je zahtjevno bilo gostovati u Splitu sa Zvezdom te jesu li točne priče da je Poljud bio najteži teren za igru.

„Ako dobro pamtim moj debi za Crvenu zvezdu bio je u Splitu na Trofeju Marjan, a i kasnije u prvenstvu. Ako ne griješim mislim da je od svih klubova Zvezda jedino s Hajdukom imala negativan skor”, potvrdio je Žuti.

Dražen Krušelj, nedavno okrunjen titulom sportskog novinara godine od strane HZSN-a, osvrnuo se na ondašnji tretman ovog povijesnog transfera i status koji je Prosinečki imao u hrvatskoj metropoli prije selidbe.

„Tražio sam po arhivama. U arhivi Sportskih novosti izišao je jedan mali članak kako mladi Prosinečki prelazi u Zvezdu. Bilo je to u rangu kao da odlazi jedan od sto klupskih talenata”, pojasnio je autor knjige.

Dotaknuvši se teme najkvalitetnijih suigrača, Žuti je spomenuo velikane poput brazilskog Ronalda, Figa, Hierra, Butraguena, Huga Sancheza, Gordilla, Hagija te Dejana Savičevića iz beogradskih dana. Od trenera mu je pak u posebnom sjećanju ostao Johan Cruyff:

„Najdojmljivi je trener s kojim sam radio.”

Njegov je nogometni pečat neizbrisiv svugdje gdje je nastupao. Primjerice, tijekom samo jedne sezone provedene u Portsmouthu zaradio je mjesto u idealnoj postavi tog engleskog kluba svih vremena.

„Neki lik iz Portsmoutha je napisao knjižicu od sto stranica o toj Robijevoj godini provedenoj u klubu”, dodao je Krušelj.

Poznato je i kako ga je od rane mladosti pratio renome strastvenog pušača.

„Nije to za pohvaliti se, ali je tako. Pamtim kada me u juniorima Dinama pokojni trener Đalma Marković uhvatio. Ušao sam u wc da me ne vidi kako pušim, ali se on iznenada vratio i ušao u wc. Bacio sam cigaretu i pokušavao sam je ugasiti, ali bio sam u kopačkama. Onim kramponima nikako je nisam mogao ugasiti. Na kraju sam nogom stajao na cigareti, ali je sa strane i dalje izlazio dim šta me razotkrilo ha, ha”, slikovito je prepričao bivši reprezentativac.

Dodatno je elaborirao razloge samog prelaska u redove beogradskog rivala:

„Znam samo da u jednom trenutku više nisam bio poželjan u Dinamu, govorilo se da nisam talent. Moj otac je bio ponosan čovjek. Odluka je bila da odem u Zvezdu. Ja sam tamo otišao na probu i prošao. Na kraju krajeva taj dolazak u Zvezdu mi je omogućio da budem dio momčadi koja je osvojila Kup prvaka i da napravim transfer u veliki Real.”

Publika je bila znatiželjna i oko njegovog mišljenja o planovima za novi maksimirski stadion.

„Naravno da neću na to odgovarati. Puno me već ljudi pitalo o tome. Može se to nekome svidjeti ili ne, to je osobna stvar. Puno će se o tome pričati. Želim svima puno sreće i uvjeren sam da će na kraju Dinamo i grad Zagreb dobiti stadion kakav zaslužuju.”

Emotivni trenutak priredila je jedna gošća promocije izjavivši da je pratila Zvezdu isključivo zbog njega te da je bila zaljubljena u njega, upitavši ga pritom o Partizanu i budućim trenerskim planovima.