
Rijeka traži svoj novi DNK, a u poznatoj izreci njegovog suotkrivača mogao bi se pronaći i Sanchez
Vrijeme Čitanja: 4min | ned. 28.09.25. | 08:00
Istrijani su uzeli ono po što su došli, dok je Rijeka još jednom — zbog očitog problema sa samopouzdanjem — ozbiljno zakazala pred protivničkim golom
Zapjevali su Demoni 'Noći istarske' nakon što su njihovi miljenici ove subote na Rujevici došli do boda protiv aktualnog prvaka (0-0). Imali su Zeleno-žuti vratnicu Lawala, nešto kasnije isti je igrač nadskočio Devetaka pa iz drugog pokušaja umalo razveselio Puljane, ali sveopći je dojam da su se ipak oni provukli do remija. Premda, upitno je jesu li se provukli ili su jednostavno odigrali najbolje što su mogli, a to njihovo najbolje u ovom je trenutku bilo dovoljno za taj jedan osvojeni bod. Jer, očigledno je, 'punat' protiv Rijeke na Rujevici u očima Istrijana isto je što i 'srida', a to ne potvrđuje samo pjesma navijača nego i taktička postavka mladog Oriola Riere. Iako je ne tako davno primarno razmišljao kako zabiti pogodak, 39-godišnjak koji je u svojoj igračkoj karijeri skupio 250 utakmica i 50 pogodaka u La Ligi i La Ligi 2 ovoga je puta na Rujevicu izveo svoju momčad s glavnom idejom da ne primi pogodak. A kako je u svojem naumu uspio, samim time je Istra 1961 'pobijedila'.
Victor Sanchez je pak u ogledu protiv Istre 1961 tražio izlaz iz, moglo se ovih dana pročitati, svojevrsne 'krize'. Iako, nit' je ovo kriza, nit' su se vodili nekakvi veliki i dramatični sastanci, nit' je itko ikome išta uvjetovao. Sanchez i bez 'kriznog sastanka' zna da mora bolje, ali on je svakako doveden kako bi stvarao, a ne preko noći nadahnuo. A za stvaranje treba vremena.
Poraz u Vinkovcima veliki je kiks. I trener jako dobro zna da je on glavni odgovorni za njega. S druge strane, protiv Istre 1961 primarno se očekivao drugačiji gard, drugačiji 'osjećaj' kada igra Rijeka. I to se polako popravlja. Problem je što Sanchezu zasad malo tko vjeruje, kao i to što se on nerijetko ponaša kao najpametniji u svakoj sobi.
A da to ne smiješ biti, rekao je James D. Watson, suotkrivač DNK i nobelovac iz 1962. za otkriće strukture nukleinskih kiselina i razumijevanje njezina značenja za prijenos genetske informacije. Sanchez je nogometno oblikovan u Real Madridu, klubu s možda najizraženijim pobjedničkim genom na svijetu, ali imati znanje i znati ga prenijeti nije isto. Baš kao što nije svaka sredina podobna za svaki tip nogometa.
Rijeka je od 1946. pa do danas bila druga lopta, klizeći start, energija, silina, žustrost. Ne tiki-taka, ne pobjeđivanje na ime. To, jednostavno, nije u njezinu DNK, ma koliko god bi netko htio da jest. A kad je Rijeka igrala na taj svoj način — na drugu loptu, na klizeći start, na desecima istrčanih dionica bez dodira zbog onog jednog dodavanja koje na kraju uvijek dođe — tada je osvojila naslov prvaka. Prvo s Kekom, potom i s Đalovićem.
Sanchez mora znati da Rijeka ima svoj DNK i da se on svugdje teško mijenja, samim time i na Kvarneru. Očito je da je momčad spremna poslušati trenerove ideje, ali isto tako i trener mora biti spreman poslušati što momčad ima za reći. Rijeci se dugo nije dogodilo da u ljetnom prijelaznom roku zadrži svoja dva najbolja igrača. No, da bi bili najbolji, moraju igrati tamo gdje jesu najbolji. Fruk nije špica, Janković nije krilo. Oni su igrači sredine, međuprostora, udarca i ponavljanja. Frukov pokušaj s vrha šesnaesterca ove subote nije završio u golu, ali neki drugi sasvim sigurno hoće. Samo se mora pronaći sustav koji će ga što je više moguće dovoditi u tu poziciju, da 'ima' taj udarac.
A tu onda, kad sd malo dublje zamislimo, dolazimo do poante svega: ako misliš da si najpametniji u sobi, prestaješ slušati. Rijeka već ima temelj, a on je energija, duel i drugu lopta. I Sanchez mora na tom temelju graditi, a ne da on bude temelj, a sve ostalo samo njegova dogradnja. Fruka i Jankovića vratiti u fokus, odrediti devetku kao fiksnu točku s kojom ide do kraja polusezone, dok od bekova, kako zna i umije, mora dobiti znatno više u odnosu na ono što sada daju. Stoperi moraju opet disati kao jedno, vezna linija mora svakoga nadjačati i pretrčati. I tek onda ćemo doći potvrda onoga što bi svi u sportu trebali znati: pobjede se ne događaju, pobjede se stvaraju.
I zato taj 'novi DNK' nije kompletno nova filozofija, već dogovor, kompromis. Kad trener samo malo spusti gard, a momčad digne samopouzdanje, Rujevica će dobiti ono što ju je oduvijek najviše zanimalo: ritam, žestinu, silinu. Istrijani su na kraju zapjevali jer je Riera znao što želi. Vrijeme je i da Rijeka glasno kaže što želi — i da to radi iz utakmice u utakmicu, bez izgovora i bez velikih oscilacija. Ako je DNK Rijeke intenzitet, duel i druga lopta, onda je put jasan - manje mudrovanja i pričanja o terenu, više onoga što jest. Kad to sjedne, rezultat više nije slučajnost nego navika. A ako treba dokaz — osam trofeja u posljednjih 13 godina govori dovoljno.