I. SučićRijeka na valu optimizma i pozitivne energije očekuje oglede s Ludogorecom, Bugari su favoriti, ali nisu nepobjedivi!
Vrijeme Čitanja: 4min | pet. 18.07.25. | 18:00
Iako su dolasci Kreilacha, Dantasa, Jankova i Husića korak u pravom smjeru, na Kvarneru moraju biti svjesni da to zasad nije dovoljno da aktualni prvak bude konkurentan na tri fronta.
Ako Rijeka misli ozbiljno i ove sezone – a na Kvarneru svi tvrde da to uopće nije tema – onda ljetni prijelazni rok za njih tek sada ulazi u ključnu fazu. Iako su već stigla neka etablirana nogometna imena poput Tiaga Dantasa, Dominika Jankova i Anela Husića, a vraća se i kapetan Damir Kreilech te roster u određenim segmentima izgleda modernije i dublje nego prošle sezone, prilično je jasno da ova momčad još uvijek nije do kraja skrojena kako bi bila konkurentna na tri fronta. Prvenstvo, Europa i Kup ne traže samo kvalitetu i konstantu, već i širinu. Kad braniš duplu krunu, tada te svaki igrač za stolom (čitaj: klub u Hrvatskoj) želi natjerati na predaju karata. A s takvim pritiskom Rijeka nije navikla igrati. Štoviše, oni su navikli djelovati iz prikrajka, biti kamenčić u cipeli ‘favorita’ pa onda – kad nitko od njih ne očekuje neki veliki potez – gurnuti sve svoje žetone na sredinu stola i svoje protivnike uhvatiti nespremne. Nekad Rijekin blef bude pročitan, nekada u moru ‘ruku’ njihova jednostavno bude najjača, a nekada, baš kao što je to bio slučaj prošle sezone, bez ijednog para, ali s asom u ruci, oni budu ti koji su pročitali belf svoje konkurencije pa onda sa sredine stola sve žetone privuku k sebi.
Pokeraškim rječnikom rečeno, Rijeka je prošle sezone – iako nisu imali ‘poziciju’ – svojim slow playom dočekala da se ostali klubovi međusobno otpišu pa onda s dva pravovremena i planski odrađena napada pred nosom konkurencije pokupila sve žetone. Na nju nitko nije računao, stalno su im govorili da je samo pitanje vremena kada će pokleknuti i da će ju ‘pojesti blindovi’, ali Rijeka nije svoju taktiku temeljila na jačini svojih karata i vjerojatnosti da je njihova ruka dobitna, oni su se odlučili na igru ‘protiv čovjeka’. I zato su na kraju i uspjeli.
No, to ne znači da je takva taktika dobitna na dulje staze i da će drugi opet učiniti istu pogrešku, odnosno da iz svega nisu nešto naučili. Dinamo ovog ljeta gotovo svakog dana objavi novo veliko pojačanje, Hajduk radi ambiciozne i konkretne poteze, dok Osijek, Istra 1961, a čak i neki drugi klubovi ulaze u sezonu s jasnim idejama i pojačanjima koje nije za podcijeniti. U takvom okruženju, ako se Rijeka želi boriti za vrh – a ne samo gledati prema njemu – onda mora još ozbiljnije zagrabiti u tržište i ostaviti svoj trag na njemu, odnosno napraviti još nekoliko konkretnih poteza s kojima će istovremeno osnažiti svoje redove, ali i konkurenciji poslati poruku.
.jpg.webp)
Odlasci Fruka i Jankovića su gotovo pa neminovni. Nakon Ludogreca, dakako. Dvojac koji je lani nosio kreativni i ofenzivni teret teško je zadržati, a praktički nemoguće zamijeniti. No, to ne mijenja činjenicu da se rješenja moraju naći. I to odmah. Plug 'n' play opcije, igrači koji odmah mogu postati nositelji i opasnost po protivnike – to Rijeka treba! No, to i košta…
Kapitalci najčeće dolaze na kraju prijelaznog roka, onda kad već nisu uspjeli dogovoriti neke unosnije ugovore ili zvučnije lige, ali Rijeka je isto tako u prošlosti pokazala da zna pogoditi i s onim igračima za koje se moglo pretpostaviti da su veliki potencijali, ali se na njih nitko nije odlučio okladiti. Fruk, Pašalić, Ivanović – sve su to bili pametni, pravovremeni potezi Damira Miškovića! I zbog toga što tada nije kalkulirao, sada broji ogroman novac. Samo s Pašalićem i Ivanovićem približio se iznosu od 10 milijuna eura, s tim da pravu ‘zlatnu koku’ tek treba unovčiti…
Ali, kako smo već kazali – nakon Ludogoreca. Jer sada su ulozi veći i Europa više nije ‘ako’, već ‘kada’. A s takvim ciljevima dolazi i pritisak. I tu dolazimo do neophodnih pojačanja: Rijeci treba im još jedan iskusan stoper (naročito ako ode Radeljić), jedan zadnji vezni ili osmica s provjerenim životopisom (Rog) i dvojica ofenzivaca koji mogu uzde momčadi odmah uzeti u svoje ruke ako (čitaj: kad) odu Janković i Fruk.
Iako još nije ni počela, već sada je svima na Kvarneru jasno kako će ova sezone biti izrazito naporna. Jer, mnogo je varijacija na temu kako se to može reći, ali činjenica je da je puno teže na vrhu o(p)stati nego do njega doći. Istina je da Rijeka ima temelj, ima ideju, ima podršku navijača, istina je da Rijeka ima sjajne igrače, ambicioznog trenera, vlasnika u kojeg vjeruju, ali istina je i da sada moraju potegnuti još više kako bi onda tijekom sezone patili manje. Uostalom, sve su te već oni uvjerili na svojoj koži…
Do Ludogoreca je ostalo nekoliko dana, a stadion bi, prema prvim najavama, mogao biti čak i rasporodan. Cijene ulaznica malo su se povećale u odnosu na prošlu sezonu, ali kada na teren izlaze aktualni prvaci, tada ni tih, odokativnih 10 posto, nije problem. Kada rezultat prati – tada sve može!
Bugari su favorit, ali nisu nepobjedivi. Štoviše, kako se utakmica približava, a o prodaji nositelja kvalitete nema previše napisanih slova, tako i optimizam kod navijača raste. Nije ovo više onaj praktički nesavladiv Ludogorec koji je pretplaćen na grupnu fazu europskih natjecanja, baš kao što ni ovo nije Rijeka koja je drugi ili treći klub Hrvatske, već prvak, osvajač dvostruke krune! Europu možda mogu osjetiti pod prstima, ali na igračima i stožeru je da potvrde svoju kvalitetu tamo gdje je najvažnije. Uostalom, zna se što je najbitnije za pokeraškim stolom – ne imati pobjedničke karte, već uvjeriti protivnika da imaš bolje od njega.
.jpg.webp)
.webp.webp.webp)
