A. LesičkiRadotićev zaokret: Rujevica kao prekretnica u borbi za ostanak
Vrijeme Čitanja: 2min | pon. 13.04.26. | 08:01
Nakon maksimirske katastrofe i sedam primljenih pogodaka, Osijek je na Rujevici pokazao karakter, trenersku hrabrost i čvrstu strukturu igre. Pobjeda protiv prvaka donijela je mir, samopouzdanje i veliki korak prema ostanku među elitom.
Nakon šamarčine u Maksimiru, Osijek se vratio u sedlo na najbolji mogući način. Trijumf na Rujevici, kod prvaka, pravi je melem na rane otvorene kod Dinama. I injekcija samopouzdanja na tom teškom putu prema ostanku među elitom – jedinom cilju koji Osječani danas vide pred sobom.
Na Rujevici se opet pokazalo: Osijek mora biti svoj. Samo hrabrosti! Jer samo kad izađeš iz komforne zone, lopta ti može vratiti. Kad primiš sedam komada, pa kreneš slagati momčad bez Jakupovića, Bubanje, Teklića, Jelenića – to nije odluka, to je test karaktera. A Radotić ga je položio. Ili pukovnik, ili pokojnik. Nema trećeg puta ako se želiš uzdignuti iz prosječnosti. Kolarik od prve minute, Jovičić također. Pa Čolina u ulozi lijevog stopera – potezi koji traže i znanje i odvažnost. Sustav s trojicom iza donio je rezultat, ali ne sam od sebe. Donio ga je lavovski rad Petrusenka i Mejije, dvojca koji je preorao sredinu. Petrusenko, preporođen dolaskom novog trenera. Mejia, igrač s potencijalom i karakterom, toliko širokog spektra da je završio i na desnom beku kad se karte ispremiješale.
.jpg.webp)
.jpg.webp)
Osijek je na Rujevici odigrao mušku utakmicu. Onakvu kakva se tamo mora igrati. Čvrsto, zgusnuto, s prekršajem kad zatreba, da se razbije ritam domaćina. I uz malo sreće kod prvog gola – voda je počela teći na njihov mlin. Rijeka je imala posjed, i objektivne probleme izlaskom Barišića i Fruka, ali utakmica se mogla ranije zaključiti da je Matković imao svoj dan, da je Omerović podignuo glavu sekundu ranije i vidio igrače u boljoj poziciji. Da se ušlo u napad s trunkom više vjere. No, to ionako dolazi s pobjedama…
A pobjeda – evo je. Izmjene su sjedale kako treba. Bubanja, pa Mikolčić s asistencijom, potom Barić – svatko je dao nešto. Radotić je skinuo sa sebe teret upitnika nakon Maksimira i, ruku na srce, olakšao šefici Alexandri razmišljanja o novoj sezoni. U tjedan dana iz pepela je podigao momčad – razgovorom, promjenom sustava, i onom kuražom koja kaže: „Ajmo s našima, pa što bude!“
Kad Malenica opet brani kao Malenica, kad klupa diše s momčadi, kad svatko zna svoje mjesto – tada sve kockice sjednu u mozaik koji vrijedi više od tri boda. Vrijedi mira. Vrijedi kisika... Sedam kola do kraja, Osijek je opet živ. Slijedi Varaždin kod kuće pa put na Poljud… ali sada, barem na Pampasu – lakše se diše.
.jpg.webp.webp)