H. PosavecProbuđeni Haaland vodi silovite Vikinge u pohod na Ameriku
Vrijeme Čitanja: 5min | sub. 11.10.25. | 08:05
Norveška nogometna reprezentacija već je četvrt stoljeća bez velikog natjecanja, no Zlatna generacija na pragu je prekida tog crnog niza
Prošlo je već više od 25 godina, odnosno četvrt stoljeća, otkako je norveška nogometna reprezentacija igrala na nekom velikom natjecanju. Tad je momčad predvođena zvijezdama poput Olea Gunnara Solskjaera, Torea Andrea Floa, Johna Carewa i Steffena Iversena završila kao treća u skupini sa Španjolskom, Slovenijom i SR Jugoslavijom, i to zbog slabijeg međusobnog omjera protiv potonjih.
Erling Braut Haaland tad se još nije ni rodio, to će se dogoditi točno mjesec dana poslije. Godinama su navijači te reprezentacije s tugom i razočaranjem gledali Svjetska i Europska prvenstva koja se odvijaju bez njihovih pulena, kroz to se vrijeme skupilo podosta frustracija.
No, čini se da je tom čekanju sad napokon došao kraj, razloga za to je nekoliko, počevši s Haalandom te završivši s Martinom Odegaardom, između ostalih. Doduše, kapetan Arsenala i Norveške zbog ozljede će propustiti večerašnji okršaj s Izraelom, ali zvijezda Manchester Cityja je i dalje tu, i to ponovno u svojoj staroj formi.
Naime, u samo devet je nastupa za Građane ove sezone u svim natjecanjima čak 12. puta bio strijelac, a tom je učinku pridodao još i šest golova za reprezentaciju, a s njih čak devet trenutno je prvi strijelac europskih kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo 2026. u SAD-u, Kanadi i Meksiku.
U tom dvojcu, Norveška ima duo ponajboljih igrača Premier lige, s kakvim se malo koja zemlja može dičiti, a kamoli neka s populacijom tek nešto većom od pet milijuna stanovnika. Iako su njihov dvojica u samom svjetskom vrhu po kvaliteti, ništa slabiji nije ni ostatak momčadi, u kojoj su i Haalandov klupski suigrač Oscar Bobb, zatim Atleticov napadač Alexander Sorloth, Julian Ryerson iz Borussije Dortmund te Benficin as Andreas Schjelderup i mnoga poznata lica iz velikih klubova.
No, sve su to ofenzivci, uz iznimku Ryersona, a ono što je godinama unazad karakteriziralo dobar dio nordijskih momčadi, pa tako i Norvežani, jest čvrsta, stamena i teško probojna obrana. Posljedica je to tranzicije koju je tamošnji nogomet doživio od početka 21. stoljeća, kad je počeo sve više napuštati taj staromodni stil nogometa i duge lopte, a sve češće se okretao poletnosti i tehničkom aspektu igre, po uzoru na Dansku.
Fredrik Varfjell/NTB via REUTERSZato se norveška nogometna javnost sve više pita gdje su nestali ti stasiti stoperi poput Ronnyja Johnsena, Bredea Hangelanda ili Henninga Berga. Isto tako, ova je reprezentacija jedan od onih u kojoj je razlika između najboljeg i najslabijeg igrača vrlo, vrlo velika, što uvelike utječe na balans unutar momčad i kadra.
Ipak, sastav izbornika Stålea Solbakkena na pragu je povijesnog rezultata, jer je u zahtjevnoj skupini s Italijom i Izraelom savršeno krenula na put prema Sjevernoj Americi — sa svih pet pobjeda u isto toliko kola, uključujući veliko slavlje nad Azzurima u Oslu (3-0) te demoliranje Moldove (11-1).
Sve je to utjecalo i na sjajnu gol-razliku od čak +21 u samo pet nastupa, što je ogromna prednost u odnosu na druge Talijane (+5), koji imaju i znatan bodovni zaostatak. To ujedno znači i da će Norveška, u slučaju večerašnje pobjede nad Izraelcima (18.00, Sport Klub 1), osigurati mjesto među najbolja dva i barem dodatne kvalifikacije.
No, svima je jasno da bi se to sada činilo tek kao utješna nagrada, jer je direktan plasman ono što svi u Norveškoj žele i za čim žude. Ta horda Vikinga moćna je, jaka i pomalo zastrašujuća, čak i uz takvu, ne baš zvjezdanu obrambenu liniju.
U ovoj utakmici, ali i onima koje dolaze u ostatku kvalifikacija, a onda i na vrlo izglednom nastupu na prvom Mundijalu za Norge još od 1998., presudan će biti doprinos Erlinga Haalanda.
Fredrik Varfjell/NTB via REUTERSAko zamislite njegov tipičan pogodak, kakva vam akcija prvo padne na pamet? Za većinu vas, to je scena u kojoj norveški stroj za golove maršira iza leđa prespore obrane, koja je ostala previsoko na svojoj polovici terena. Stiže mu teledirigirana lopta između suparničkih defenzivaca, a on je svojim mirnim, ali silovitim udarcem plasirala iza nemoćnog golmana, jedinog protivničkog igrača koji mu je blizini.
To je bio Haalandov zaštitni znak u Red Bull Salzburgu i Borussiji Dortmund, na taj je način zabio i svoj prvi gol iz igre u Premier ligi, a potom i još bezbroj puta u svijetloplavom dresu, pogotovo u aktualnoj sezoni. Trenutno je u seriji od čak devet utakmica s bar jednim pogotkom za klub i reprezentaciju, a u ovoj sezoni zaustavio ga je samo Tottenham (2-0), ta već odavno poznata crna mačka za trupe Pepa Guardiole. Čini se je kako je Haaland ponovno onaj 'pravi', već sad (9) ima više ligaških golova nego u čitavom drugom dijelu prošle sezone (8).
Zastrašujuća je ta moć koju Norvežani imaju u vidu ovog plavokosog golgetera, čini se da on sam može riješiti utakmicu te ni iz čega zabiti te donijeti pobjedu. Ipak, bio je Haaland i prije u takvoj, pa i boljoj formi, baš kao i Odegaard, pa se nisu uspjeli plasirati na veliko natjecanje.
„Možda postoji i povezanost između velikih očekivanja oko reprezentacije i njene tendencije sloma pod pritiskom. Uvjeren sam da su ti neuspjesi podjednako plod psihologije, koliko su i plod taktike. Ova generacija osjeća veliki pritisak, znaju da moraju nešto ostvariti. Nacija ih očekuje na SP-u iduće godine u Sjevernoj Americi, uvjerena da je duga zima napokon gotova. Vjerojatno i ostatak svijeta to misli, teško je zamisliv Mundijal bez najvećih svjetskih zvijezda.
Ono što je najbitnije, i sami igrači znaju da im je tamo mjesto, po prvi put nakon dugo, dugo godina. Bila bi prava šteta da Haaland, igrač takvog kalibra i efikasnosti nije na toj pozornici, odnosno da još jedno ljeto potroši samo na izležavanje na plaži”, rekao je za The Athletic norveški novinar Thomas Karlsen i tako savršeno ocrtao trenutno stanje u ovoj zemlji i njenoj reprezentaciji.
Nakon punih 25 godina u čistilištu te 12 propuštenih velikih natjecanja, čini se da je Norveška u Haalandu pronašla mitsko nordijsko božanstvo, s lijevom nogom koja ima moć i snagu Thorovog malja Mjölnira. Doduše, poslužit ćemo se za kraj jednom prikladnijom usporedbom: tako visok, jak i plav, Haaland već odavno podsjeća na vikinškog ratnika i osvajača, koji će sad okupiti sunarodnjake te zajedno s njima krenuti na novi pohod, ovog puta prema Americi, baš kao i njihovi preci prije gotovo tisuću godina!
