Predsjednik promijenio četiri sportska direktora u manje od dvije godine, kako pronaći novo ozbiljno rješenje?

Krenuo je sa Mindaugasom Nikoličiusom, čovjekom kojeg je naslijedio, dobio u 'miraz' nakon što je krajem travnja izabran za nasljednika Lukše Jakobušića. Nikoličius je ostao samo do isteka ugovora, do kraja te sezone. Kao i ovog proljeća Vučević čekao je Litavac da se pronađe novo rješenje, a Bilić ga je našao u Nikoli Kaliniću s kojim se pak burno razišao nakon manje od četiri mjeseca. Kaliniću se zamjeralo što nije ostvario prodaje igrača koje je klub očekivao.

Vitali i promašena razvojna platforma

Doveo je potom Bilića novog čovjeka, angažirao je Francois Vitalija za kojeg je prilikom imenovanja konstatirao kako je Hajduk dobio stručnjaka koji 'prepoznaje značaj razvojne platforme za nogometni klub'. Pred Vitalija je potpisom trogodišnjeg ugovora postavljen cilj dovođenja pojačanja u zimskom prijelaznom roku, a uz to je naglasak stavljen na njegovo iskustvo u stvaranju igrača koji prelaze iz Akademije u prvu momčad. Međutim, nije se ni Vitali dugo zadržao, uz otpremninu je otišao nakon devet mjeseci. Pritom nije ostvario unosne prodaje, ali ostat će upamćen kao sportski direktor koji je doveo Gonzala Garciju.

Ulazak krupnog kapitala i Vučevićev uspon

Vitalija je naslijedio Vučević kojeg u Hajduk nije doveo predsjednik Bilić, već je na Poljud stigao na nagovor krupnog kapitala, klupskih sponzora Tomislava Mamića iz tvrtke Tommy i makarskog poduzetnika Mije Pašalića. Tandem poslovnih ljudi Vučeviću je jamčio kvalitetne uvjete za rad, prije svega mogućnost kriranja vlastitog teama ljudi i dovođenja igrača, jer Vučević se sam pobrinuo za ostvarenje unosnih izlaznih transfera (Prpić, Mlačić, Uremović). Napravio je ono što se zamjeralo Kaliniću, a što nije realizirao ni Vitali. Međutim, nije bilo dovoljno za miran rad, jer mora se priznati, Bilić ga nije zaštitio, dapače, dopustio je da se lagano smijene njegovi suradnici.

Sustavno slabljenje pozicije i konačni razlaz

Korak po korak sustavno se Vučeviću ukazivalo da će ostati sam. Prvo su mu uskratiili team menadžera po njegovom izboru smijenivši Gorana Milanka nakon samo tri mjeseca, potom je bez konkretne zamjerke u radu s Poljuda povučen voditelj Akademije Mišo Krstičević i Vučevićev operativni asistent Vik Lalić. Nakon te dvije promjene realizirane krajem siječnja bilo je pitanje dana kada će i Vučević napustiti klub, jer uz to nije bilo ni obećanih sredstava za pojačanja u prijelaznom roku. Otkaz, smjena ili sporazumni raskid ugovora, samo su forme rastanka koji se u praksi dogodio već prije nekoliko tjedana. Vučević je četvrti sportski direktor kojeg je promijenio Bilić, predsjednik kojeg zasad ne pamtimo po klupskim rezultatima, već isključivo po smjenama sportskih direktora. Čudi da je Vučević pristao ostati na Poljudu do izbora nasljednika s obzirom na odnos kakav je doživio proteklih mjeseci, ali očito je procijenio da treba klubu ostati na dispoziciji unatoč raskidu ugovora.

Tko će nasljedniku jamčiti za ovlasti i novac?

Tko je peti sportski direktor, hoće li ga birati predsjednik po vlastitom osjećaju ili će možda dobiti sugestiju Nadzornog odbora, navijača? Ako izuzmemo Nikoličiusa koji je samo čekao kraj mandata, u preostala tri imenovanja Bilić je pokušao sa klupskom legendom koja je iz kopačaka ušla u fotelju direktora, potom sa strancem koji je imao iskustvo rada u stvaranju igrača, te naposlijetku s jednim od najiskusnijih ljudi iz kategorije sportskih direktora u okviru domaćeg kadra. Ako se već Rakitić nije prihvatio posla, a očekivalo se da bi mogao naslijediti Vučevića, pitanje je nakon tolikih smjena u kratkom razdoblju kojeg ozbiljnog sportskog direktora može Hajduk privoljeti da se prihvati posla. Ako Vučević nije mogao dobiti ovlasti sa svojim teamom ljudi, tko će ih jamčiti njegovom nasljedniku? O novcu da i ne govorimo. Delikatna situacija za ozbiljan izbor.