Pobjeda bez osmijeha: Lagana tri boda, a Livaja frustriran i Garcia ljutit

Gonzalo Garcia je tražio više presinga, više obavezne igre, a to nije dobio u prvom dijelu. Dobio je pak riješenu utakmicu s dva pogotka koji su stigli iz smišljenih akcija. Hajduk je igrao pragmatično, dopadljivo za oko, ali ne i po guštu svog trenera. Pogoci su stigli su kao plod kombinatorike, ali momčad je imala puno pogrešaka u dodavanju i nije djelovala kompaktno. Međutim rezultat je ipak pravovremeno deblokiran, nije bilo nervoze i pobjeda je upisana bez stresa. Sve su to benefiti lagane utakmice u kojoj s druge strane nije bio adekvatan protivnik koji je Hajduku omogućio da bude 'mekan' u defenzivnoj igri, s previše komoda u veznom redu.

Već nakon pola sata igre Bijeli su dopustili da Belupu preuzme inicijativu. Izgledalo je kao da Splićani jedva čekaju kraj dvoboja. Ušli su u svojvrsnu uspavanku gdje je potom i veći dio drugog poluvremena protekao u igri koja je imala samo jedan cilj. Držati goste daleko od svojih vrata, pa onda ako se u kontranapadu nešto uradi. Upravo je takvu situaciju u završnim sekundama dvoboja imao Kalik koji je sa svoje polovice jurnuo prema Hadžikiću, ali nije jednostavno ni takve situacije realizirati kada nemate lakoću zabijanja. U svakom slučaju, Hajduk je pobijedio, a Garcia nije blistao niti je njegova lice odisalo nekim olakšanjem. Dapače, onaj tko nije vidio rezultat pomisli bi da su hajdukovci ponovno ostali bez bodova, a u praksi su prekinuli negativni niz. Baš čudna slika pobjede bez osmijeha.

Livaja i Rebić izvan forme

Trener nije izgledao kao sretan čovjek, ali što tek reći za Livaju koji je nakon zamjene u finišu drugog dijela gestama pokazao koliko je nezadovoljan. Ali, prije svega mora biti nezadovoljan svojom igrom, jer u 77 minuta provedenih na terenu nije ništa pokazao. Puno se očekivalo od Livaje, uostalom i suparnik je bio po mjeri za 'bildanje' samopouzdanja, međutim Livaja je ostao neprimjetan. U pojedinim trenucima se mogla osjetiti velika želja, ali rijetke su to bile situacije, jer generalno gledajući, kapetan je izgledao kao čovjek izvan utakmice. Igrač koji nema onu nekadašnju moć, nema lakoću primanja lopte i udarca.

Livaja kakvog nismo navikli gledati, ali statističke rubrike nisu slučajnost. U nedjelju Hajduk gostuje u Osijeku, ponovno je na Opus Areni gdje je Livaja zabio prvi pogodak u ovom prvenstvu. Od Osijeka do Osijeka postigao je još samo jedan, a prošlo je gotovo šest mjeseci, zavrtila su se dva kruga prvenstva. Nije ovo Livajina sezona, iz utakmice u utakmicu dobivamo potvrdu da mu ne odgovara Garcijina postavka igre. Ali nažalost nije ovo ni Rebićeva sezona. Imao je iskusni napadač dva bljeska sredinom prosinca da bi početkom proljeća ponovno nastavio u istom ritmu kao što smo ga gledali najveći dio sezone. Ne prolazi 'jedan na jedan', nema preciznog centaršuta ni povratne lopte. Nema svega onog po čemu ga pamtimo iz najboljih dana, nema igara zbog kojih je u Hajduku dočekan kao najveće ovosezonsko pojačanje.

Livaja i Rebić protiv Belupa nisu bili pravi, ali i bez njihovog doprinosa bez problema su osvojena tri boda. Međutim 'pobjeda bez osmijeha' nije vratila optimizam kakos e očekivalo. Hajduk mora puno bolje i sigurno je da se s nestrpljenjem čeka povratak ozljeđenih Šege i Almene. S druge strane, Brajković je pokazao da zaslužuje minutažu ispred Bambe, polako se u formu vraća i Pukštas, ali trebat će Hajduku dodatna širina kvalitetne konkurencije dok ne dočekamo Livaju i Rebića u pravom izdanju. Pritom, vremena za čekanje nema puno, jer dolaze tri tjedna istine u rasporedu s Osijekom, dvaput Rijekom (prvenstvo i Kup), Varaždinom i na kraju Dinamo na Poljudu za Dan žena. Pet utakmica u kojima se definitivno usmjerava sezona. U tim dvobojima dobit ćemo odgovor na pitanje je li Hajduk protiv Belupa bio kvalitetan ili je slabost protivnika omogućila laganu 'šetnju' do pobjede.