Poraz koji nije nikakva slučajnost

U nogometu postoji jedno zlatno pravilo, pravilo koje je na vrhu njegove piramide i koje nitko ne može skinuti: rezultat je svetinja, rezultat je – početak i kraj svega. Ako je postojeći, sve se pravda, ali ako ga nema, sve se propitkuje, sve je podložno diskusiji. Rijeka je ove, kako je Victor Sanchez rekao, 'proklete nedjelje', upisala novi poraz od pretposljednjeg Osijeka i tako još jednom propustila odvojiti se na trećem mjestu HNL-a. Doduše, ovaj Rijekin poraz je, na neki način, prošao 'lišo', jer iako se Varaždin sada bodovno izjednačio (!) s prošlosezonskim osvajačem duple krune, Rijeka se sa trećeg mjesta nije pomaknula. Odnosno spotaknula.

U moru problema jedan od njih je i što je Rijeka, i to već neko vrijeme, više fokusirana na Varaždin, Slaven i Istru 1961, a tek usputno baci oko na ono što rade Hajduk i Dinamo. Koji su nakon ovog kola na +18, odnosno na +25 bodova. U mandatu aktualnog predsjednika, zaostatak za Splićanim i Zagrepčanima nikada nije bio veći. I to je ono što, razumljivo, posebno ljuti društvo s prvog kata. Victor Sanchez će sigurno prvo uprijeti prstom prema božici Fortuni kao glavnoj osumnjičenoj za ovaj poraz, 'uhvatiti' se za ozljede Barišića i Fruka pa zaključiti 'nismo imali sreće', ali sreća je u sportu nešto o čemu bi se mogli napisati ozbiljni znanstveni radovi. I nismo baš sigurni da se ona pojavljuje ili da nekoga napušta sama od sebe, bez ikakvog razloga i povoda.

Ukratko, za one koji ne znaju što se dogodilo, Rijeka je u 29. kolu HNL-a izgubila 0-2 na Rujevici od Osijeka. Bio je to njezin četvrti domaći ovosezonski poraz u prvenstvu, a Sanchezov jubilarni 10. poraz u 35 utakmica otkako je preuzeo momčad s Kvarnera (15-10-10). Usporedbe radi, iako oni nisu naslijedili momčad koja je godinu prije osvojila duplu krunu u hrvatskom nogometu, Radomir Đalović s Rijekom je u 42 nastupa upisao 12 poraza, Željko Sopić u 44 svega osam, a Sergej Jakirović u 27 pak šest. Kako je Rijeka primila pogotke? Prvo Zlomislić i Barco mogu ruku po ruku, jedan drugoga potrapšati po ramenu pa usputno jednim okom pogledati u smjeru trenera čija je ideja taj famozni build-up u svakom trenutku, dok su kod drugog pogotka demonstraciju poluaktivnog branjenja tranzicije prezentirali Majstorović i Morčiladze. I da ne bi nešto ostalo u zraku - Osijek je oba pogotka itekako zaslužio!

Nakon što je poslije najtežeg poraza u povijesti međusobnih ogleda protiv Gorice (0-4) dobio 'po prstima' od Damira Miškovića, Victor Sanchez je ipak malo 'smanjio doživljaj' s rotacijama. Pisali smo već, kad se kao polazišna točka uzme ogled protiv Hajduka u Kupu (3-2), Rijeka je naredni pet utakmica započinjala tako da je iz utakmice u utakmicu u udarnih 11 mijenjala sedam igrača (Vukovar 1991), osam igrača (Strasbourg, prva utakmica), osam igrača (Istra 1961), osam igrača (Strasbourg, druga utakmica) i sedam igrača (Gorica). Onda je došla jasna i glasna poruka predjednika, Amerikanci bi to najbolje sumirali izrekom 'my way or highway' (u slobodnom prijevodu, ako neće biti po mom – lovi se puta!), nakon čega je Sanchez ipak bio malo pragmatičniji. U redu, ostavio je on 'dio sebe' u promjenama, nije toliko mijenjao igrače koliko formaciju, načine izlazaka iz prve trećine, čak je imao i drugačije zahtjeve od onih igrača najbližih protivničkom golu, ali sve u svemu prebacio je u nižu brzinu. Iako...