J. RadićPet lekcija: Kako je poraz od Pafosa promijenio Garciju i preporodio Hajduk
Vrijeme Čitanja: 4min | uto. 01.09.26. | 08:01
Garcia je promijenio način primjene svoje ideje, ali i mentalitet momčadi. Od ispadanja na Cipru Bijeli krenuli u pohod na domaće bodove i europske prolaze
Kako danas sve izgleda jednostavno, lagano i moćno kada Hajduk na hrvatskim travnjacima pobjeđuje u seriji, a pritom ima i plasman u europsku jesen. Idila! Ali, trebalo se podići nakon eliminacije od Pafosa krajem srpnja i poraza od Varaždina na startu prvenstva. Mjesec dana kasnije, poslije svega što se dogodilo od Pafosa do Rakówa i Lokomotive, jasno se može vidjeti što je Gonzalo Garcia naučio iz ciparskog potopa. Paradoksalno, poraz 0-4 na Cipru možda mu je bio najvažnija utakmica ovog ljeta. Pafos mu je pokazao granicu između kontrole utakmice i obrane rezultata. Nakon Pafosa uslijedio je još prvenstveni poraz od Varaždina 1-2, ali od utakmice sa Žalgirisom do pobjede nad Lokomotivom odigrao je Hajduk je osam dvoboja bez poraza, šest pobjeda i dva remija, uz 24 postignuta pogotka. I što je najvažnije, momčad djeluje tako samouvjereno.
Pafos je bio 'point of no return', trenutak od kojeg Garcia nije odbacio svoju ideju nogometa nego je korigirao istu. Najvažnija promjena nastala je u mentalitetu, Hajduk više nije branio rezultat. Na Cipru je Hajduk imao 2-0 iz prve utakmice i praktički cijelu večer igrao kao momčad kojoj je jedini cilj sačuvati prednost. Prepustio je teren Pafosu, nije uspijevao povezati linije, gubio je druge lopte i gotovo potpuno izgubio sposobnost izlaska iz pritiska. Pafos je u prvom poluvremenu imao deset udaraca, Hajduk jedan, a Garcia je poslije priznao da njegova momčad nije bila dovoljno agresivna ni dovoljno dobra s loptom. Momčad nije vjerovala, nije imala samopouzdanja. Sasvim drukčiji Hajduk od današnjeg. To je promjena mentaliteta momčadi. Uz to, Garcia je od trenera koji prvenstveno pokušava protivniku nametnuti svoju strukturu postao trener koji je počeo tražiti, i što je još važnije, pronalaziti odgovor na pitanje 'koji mi raspored najbolje odgovara baš za ovu utakmicu'. Počeo je mijenjati 'game plan'.
Pet lekcija nakon Pafosa, Livaja jedna od njih
Prva lekcija je bila spomenuta promjena plana za utakmice, a druga kada je shvatio koliko ovom Hajduku 'trebaju noge'. Ovo je možda i najvažnija kadrovska promjena. Pogledajte tko je nosio Hajduk kroz europski preporod - Šego, Pukštas, Sigur, Šotiček, Bamba, Acapandie, Hrgović, Raci. Momčad koja može trčati, jer Šego napada dubinu, Šotiček napada prostor, Bamba može nositi tranziciju. a bekovi mogu ponavljati sprintove. Garcia je, čini se, shvatio da njegov nogomet bez fizičke energije jednostavno ne postoji. Zato Hajduk danas može napraviti ono što na Cipru nije mogao, izaći iz pritiska i nakon osvojene lopte imati kome poslati loptu u prostor. Najbolji primjer je drugi pogodak u Poljskoj. Pukštas pokreće akciju, Šotiček napada prostor, a Šego završava kontru za 2-1. To je gotovo simbolična slika novog Hajduka. Jasno, dalje neće biti Pukštasa ni Sigura, ali u najavi je već dolazak marokanskog Francuza Fayada za alternaciju na toj poziciji.
Treća lekcija je činjenica da Livaja više nije sustav, već je Livaja dio sustava. Ovo je vjerojatno Garcijina najhrabrija odluka. Prije bi pitanje bilo 'kako složiti Hajduk oko Livaje', sada je pitanje koji profil napadača treba ovoj utakmici. Koliko god Garcia bio pod pritiskom kritika, držao se svoje ideje. I na kraju došao do toga da mu poljudske tribine plješću. Šego i Livaja su različiti igrači i može igrati jedan ili drugi, ovisno o profilu utakmice. U najvećoj utakmici Hajdukove novije europske povijesti, protiv Rakówa u Poljskoj, Šego je počeo, Livaja ostao na klupi. Šego je zabio, odradio ogroman posao, a Livaja je uveden tek u završnici i produžecima, kada je utakmica tražila nešto drugo.
Četvrta lekcija je činjenica da je Garcia počeo vjerovati cijeloj momčadi, a ne samo početnoj jedanaestorici. Tri dana nakon iscrpljujućih 2-2 s Rakówom, Garcia je napravio veliki broj promjena i Hajduk je pobijedio 4-0. Nakon utakmice rekao je nešto vrlo karakteristično.
"Važnije mi je što se igrači na klupi raduju golovima suigrača nego tko ih je zabio".
Garcia danas rotira, mijenja strukturu i koristi različite profile što je znak puno ozbiljnije momčadi, ali najveća promjena je psihološka.
Peta lekcija je psihološka, više nema panike kada se utakmica okrene protiv Hajduka. Garcia je nakon prolaska u Poljskoj upravo to naglasio, momčad se podignula svaki put kada je primila pogodak. Upravo zato je Pafos bio trauma iz koje je Garcia izvukao najvažniju lekciju, Hajduk ne smije igrati u strahu od onoga što može izgubiti, već mora mora igrati prema onome što želi osvojiti. Garcia nakon Pafosa nije promijenio nogometnu filozofiju, promijenio je način na koji je provodi. Prije Pafosa pokušavao je Hajduk ugurati u svoju ideju, nakon Pafosa počeo je ideju prilagođavati igračima, protivniku i trenutku utakmice. Upravo je to često razlika između trenera koji ima ideju i trenera koji počinje dobivati velike utakmice. I one 'male' u nizu. Baš kako Garcia sada radi. I neka uživa u trenutku. Zajedno s navijačima i svim onima koji su u njega vjerovali.