Odnos trenera i glavnog igrača nije idiličan. Je li to Petković na odlasku ili Bišćan vjeruje da je njegova metoda bolja od drugih?

Negirati nogometnu klasu Brune Petkovića doista je uzaludno i zločesto. Kao i njegov doprinos Dinamovim rezultatima i uspjesima zadnjih pet godina. Da, ponekad zna iritirati, imati faze 'ne da mi se', izgleda kao da se vuče po terenu i nema volje za životom i, budimo iskreni, da nije takav odavno bi po nogometnom bio u nekim drugim dimenzijama a ne u Dinamu i HNL-u. Ali, ima i taj talent da se uvijek pojavi kad je najvažnije, da iskoči iz prosječnosti kad ga počnu (ili počnemo) kritizirati, ubaci u višu brzinu i pokaže da je drugačiji od drugih. Viktoria Plzen, Benfica, Krasnodar, Bodo/Glimt, Chelsea, Milan, Rijeka, Hajduk, Slovačka, Mađarska, Brazil... I moglo bi se još nabrajati, vaditi iz naftalina pete, škarice, driblinge i lažnjake, ali poanta je ista; kad je bilo bitno i što je scena glamouroznija, kad se zainatio, Petković je najčešće bio čovjek odluke. Nema se tome što dodati, osim zaključiti da je poseban igrač, rijedak, kako po talentu, tako i po karakteru.

Prouči cjelokupnu ponudu za nogomet na Germaniji i zaigraj odmah (Igraj odgovorno, 18+)

I koliko ga prate sjajna statistika i veličanstveni potezi, koliko je u ovih pet godina stekao status jednog od najboljih i najvažnijih Dinamovih igrača i simbola jedne briljantne generacije, toliko Petkovića prate i specifični odnosi s trenerima, kojima je jedno zajedničko; svi su o Petkoviću ovisili, a istovremeno su ga svi htjeli mijenjati, izbiti mu iz glave te mušiće (ili muhe), stvoriti od njega napadača, koji u kontinuitetu igra i zabija u skladu sa svojim mogućnostima i postaje igrač za Barcelonu, Real, Bayern... Počelo je s Bjelicom, koji je i najzaslužniji za njegov igrački procvat, ali koji je iza kulisa svakodnevno vodio 'bitke' s Petkovićevim alter egom. Jednom na tribinu zbog nezalaganja, drugi put novčana kazna za kašnjenje na trening, mrkva i batina, rekli bismo. Zoran Mamić krenuo je direktno, u glavu, na jednom od prvih sastanaka poručio je da neće trpiti njegove 'žute minute', makar ga na kraju i potjerao iz momčadi, a javno je Mamić kazao:

"Da se Petković potpuno posveti nogometu, mogao bi igrati u najboljim klubovima svijeta", kazao je Mamić, čiji je nasljednik Damir Krznar također, na svoj način, pokušao aktivirati kompletan barut za konačnu eksploziju. Krznar nije 'stvari' rješavao javno, nego unutar četiri zida, procijenivši da se Petkovićeve genijalne sekvence isplati čekati, da će se ukazati kad je najpotrebnije. Ante Čačić lani je na pripremama posegnuo za Ćirinim trikovima, nakon jednog teškog incidenta, sukoba s Livakovićem, u kojemu je Petković, definitivno, prešao granicu, Čačić ga je bio spreman potjerati iz momčadi.

Priznao je sad već bivši Dinamov trener da čitavu noć nije spavao, znajući da preko takvog incidenta teško može prijeći, a opet, svjestan deficitarnosti kadra i nemjerljive važnosti Petkovića za momčad i hendikepa koji bi nastao njegovim odlaskom. Čačić je lukavo 'odlučio' Petkovića poslati kući, ali je tražio od svlačionice da izjasni i kad je velika većina igrača, uključujući i senatore, čvrsto stala iza Brune i tražila još jednu priliku, Čačić je kazao: "Ok, to je vaša odluka, a Bruno će vaše povjerenje morati vratiti na terenu!" Čačić je tada zadržao svoj autoritet, a nedvojbeno mu je i laknulo, jer, zna u kakvom bi problemu bio bez Petkovića. Na idućoj pripremnoj utakmici dao je Petkoviću kapetansku traku, kasnije i broj devet na leđa, a uz to je i poručio:

"Ako Petković ne bude ponovno reprezentativac, bit će to moj neuspjeh." I, Petković je uskoro odigrao neke nezaboravne partije (Bodo/Glimt, Chelsea), vratio se u Dalićevu momčad i sve to okrunio pogotkom Brazilu u Kataru. Premda, njegov odnos s Čačićem nije doživio 'srebrni pir', vremenom su se 'razišli', a posebno se ističe detalj iz Londonda, s utakmice protiv Chelseaja, gdje je Petković vrlo izravno prigovorio Čačiću zbog taktičkih zamisli, a on tvrdoglavo odgovorio:

"Bruno, kad ti budeš trener Dinama, onda ćeš ti reći kako trebamo igrati." Bi li bilo drugačije da je, kod vodstva 1-0, Čačić poslušao Petkovića, nećemo nikad saznati, ali ovako je Cheslea na kraju slavio i okončao Dinamovu europsku bajku. U zaključku, nijedan trener dosad, kakvu god metodu imao, nije uspio posve ukrotiti Petkovića, 'ubiti' Mr.Hydea u njemu, niti se usudio povući još jedan, radikalan korak, znajući koliko on znači ovoj momčadi i kako jednim genijalnim potezom može usmjeriti sezonu i svima donijeti slavu. Naravno, svjestan je svoje uloge i važnosti za Dinamo i Petković i nekad se čini da sve, u biti, ovisi samo o njemu, a ne o trenerima i da ima neviđenu moć da kad sam to doista želi, može biti najbolji na svijetu.

Nije ova retrospektiva Petkovićevih mijena ništa novo i nepoznato, ali zanimljiva je u kontekstu njegove sadašnjosti i skore budućnosti. Naime, nije tajna da Bruno Petković i Igor Bišćan nisu na prvu baš 'kliknuli'. Bišćana je u startu razljutila Petkovićeva ozljeda, odnosno činjenica da se nije oporavljao kako je trebao, pripisao je to i Petkovićevom 'lako ćemo' stavu. Bišćan je, po tom pitanju, perfekcionist, traži maksimum, potpunu predanost i profesionalizam, ne trpi zabušavanje i opušteni pristup poslu. I, kao da je to bio početak jednog odnosa, koji, svima je jasno, nipošto nije idiličan.

"Petković je i dalje naš prvi napadač, to želim jasno naglasiti. Moj je glavni cilj vratiti ga u pravu formu, da opet bude igrač od 15, 20 milijuna eura", poručio je Bišćan nakon što je Dinamo u Splitu i matematički osvojio naslov prvaka. A baš je poljudski derbi bio prvi signal. Petković se tek vratio nakon ozljede, tjedan dana ranije odigrao je u Varaždinu tri minute, očekivalo se da će protiv Hajduka dobiti veću minutažu. Međutim, Bišćan je od prve minute u momčad gurnuo mladog Topića, Petković se, pak, većim dijelom susreta zagrijavao, ali nije ušao u igru. Potom je slijedila utakmica u Osijeku, Petković je bio starter, nije bio loš, ali, Bišćan je nakon utakmice naglasio da želi 'još boljeg, konkretnijeg Petkovića, sebičnijeg u završnici.' Protiv Šibenika Petković je bio opet u prvih 11, zabio je i prekrasan pogodak, ali upalo je u oči da nije bio kapetan. iako je po hijerarhiji trebao biti, Bišćan je traku dao Josipu Mišiću.

"Nije to nikakva poruka Petkoviću, već moja odluka, moj osjećaj. Mišić je to svojim igrama i ponašanjem zaslužio", kazao je Bišćan i stavio 'ad acta' i tu priču. No, u Rijeci je Petković opet bio tema nakon utakmice.

Bišćan: "Bruno je rekao da neće dati kazneni udarac Moharramiju, sretan sam pobjedom i našom igrom. Pozivam navijače na slavlje u Maksimir protiv Gorice!"

Bišćan: "Mišić kapetan moja je odluka, nije nikakva poruka. A u Rijeci neka me dočekaju kako zaslužujem"

Potvrđena ekskluziva Germanijaka: Butina je bivši, čeka se potvrda Marka Marića! Službena funkcija - koordinator?

"Svi smo sretni zbog Moharramijeva pogotka, znamo koliko mu to znači. Pitao sam Petkovića prije utakmice bi li dao Mohi da puca kazneni udarac, ako ga bude, ali je odbio. Ipak, Moharrami je zabio", otkrio je Bišćan i iznenadio javnost. Naime, dojam je da nije bilo potrebe za tom rečenicom, koja može izazvati dosta prijepora, jer niti je bilo kaznenog udarca za Dinamo, niti je Moharrami želio pucati pa mu je Petković zabranio. Možda Bišćan nije imao nikakvu lošu namjeru, možda je htio istaknuti Petkovićevu glad za golovima, ali u 'mozaiku' s tim ranijim potezima prema svom najboljem igraču i pričama kako njihov odnos nije idiličan, može se ta izjava vrlo lako tumačiti drugačije.

Jer, ne možemo se pritom ne sjetiti Bišćana iz igračkih dana, njegovog čvrstog karaktera koji nije trpio osjećaj nepravde i ne pitati se kako bi igrač Bišćan tumačio i što bi učinio da mu trener uzme traku, ne stavi u igru u derbiju iako se zagrijava i da ga, bez povoda, spominje u kontekstu nekolegijalnosti prema suigraču, koji više od ičega želi zabiti svoj prvi gol u karijeri? Kako bi reagirao? Poznavajući i Petkovićev karakter, sigurni smo da mu sve to nije najbolje sjelo.

Previše je toga da bi bilo slučajno, a je li u pitanju Bišćanova metoda, dio njegove taktike kojom želim Petkovića opet pretvoriti u 'igrača od 15, 20 milijuna eura' i vjeruje da će takva metoda biti uspješnija od onih koje su imali njegovi prethodnici, koji nikad nisu do kraja uspjeli u svom naumu? Ili je sve to ipak jasan znak da je Petković nikad bliže odlasku iz Dinama? Novi ugovor nije potpisao, ta je priča trenutno na čekanju, a iz Turske svakodnevno stižu nove informacije da je njegov transfer u Trabzonspor sve izgledniji. Prema novim napisima turskih medija, Petković se već dogovorio s Bjelicom, a sad je na redu dogovor klubova. Trabzon je poslao ponudu od 1,5 milijuna eura, Dinamo je odbio, a Modri bi, tvrde Turci, pristali na odštetu od oko četiri milijuna. U Maksimiru, naravno, komuniciraju s puno višim svotama.

Bišćan je, za razliku od prijašnjih trenera, doista u situaciji da će morati tražiti zamjenu za Petkovića, sad ili uskoro, mora tražiti alternativna rješenja, pripremati momčad na apstinenciju od ovisnosti o Petkoviću. Pa možda i na ovaj način želi dokazati da nitko nije nezamjenljiv, da nitko ne može iskakati iz momčadskih okvira i imati poseban status. Kako će odnos trenera i najboljeg igrača dalje razvijati, hoće li Bišćanov način 'upaliti', saznat ćemo vrlo skoro. Ono što znamo jest da će Petkovića ako ode, kolike god bile njegove amplitude, Dinamo teško nadoknaditi.